Polazeći od materijala vezanog uz klasičnu mitologiju, odnoso, mitološku strukturu političkog, ideja teksta Pismo Heineru M. pokušaj je novog promišljanja klasične dramske strukture i širenja polja teksta na koncept izvedbe (performance); vrstu uputa koje bi izvođač trebao pratiti, odnosno prilagoditi situaciji koja otvara potencijalitet za izvedbu.
Drama je sadržajno zamišljena kao niz situacija koje sistemski i politički definiraju iritirajuće polje egzistencije subjekta koji ih ne pristaje ignorirati, već pokušava pronaći način da s njima ostvari svojevrsni oblik interferencije.
Glavni protagnonist (izvođač) u niz situacija ubacuje zamišljenu izvedbu. Sukob socijalnog imperativa i osobne želje za performativom glavna su dramska okosnica teksta.
Referenca na Heinricha Müllera odabrana je kao podsjetnik na posljednjeg velikog ideologa, izrazito angažiranog, politički i aktivistički osviještenog autora s jedne, i kao antipod mitskoj referenci Herakla, s druge strane. Ideologija i sila. Intelekt i tijelo. Ljubav i žudnja neki su od semantičkih parova koje je moguće izvući iz obiju referenci. Odabir i niz sasvim je osoban.