Povijesno, obitelji bez muškog potomstva na prostoru zapadnog Balkana smatrane su ukletima i osuđenima na propast. Da bi se spasile prokletstva, takve su obitelji jedno od ženske djece proglašavale virdžinom tj. muškarcem, skrivajući istinu o pravom spolu djeteta kao najdragocjeniju obiteljsku tajnu. Tradicija zavjetovanih djevica razvila se, navodno, iz Kanuna, propisa i zakona Lekë Dukagijinija, i koristila većinom u sjevernoj Albaniji i Kosovu od 15. do 20. Stoljeća. Kanun nije vjerski dokument – poštuju ga mnoge skupine, među kojima rimokatolici, pravoslavci i muslimani. Prema zakonima Kanuna, prema ženama se odnosi kao prema vlasništvu obitelji i lišene su mnogih ljudskih prava, gotovo izjednačene sa životinjama. Kanun kaže: Žena je vreća stvorena da izdrži.
Rečena je praksa postojala ili postoji na Kosovu, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Dalmaciji i Bosni, a njom se još 1991. godine u filmu Virdžina bavio Srđan Karanović.
http://www.youtube.com/watch?v=66Ew1zJUEVM
Ova je predstava nadahnuta upravo pričom o jednoj takvoj ženi u patrijarhalnom društvu sjeverne Albanije, a njezini su autori plesačica i koreografkinja Milena Ugren Koulas i glazbenik George Koulas, koji surađuju već osam godina. Svoje su radove izvode na Cipru i izvan njega. Godine 2007. njihov projekt “While Walking” nagrađen je na New Europe festivalu u Pragu. “House of Heaven II” je godine 2012. nominiran na International Choreographic Competitions u Hanoveru i “No-Ballet” u Ludwigshavenu, Njemačka.