Ёлка у Ивановых ili kako su ga u posljednjem repertoarnom hrvatskom uprizorenju, 2002. godine, preveli Daska i ZKM, Jelka kod Ivanovih, kultni je tekst Aleksandra Vvedenskog (1904–1941), uz Daniila Harmsa vodećeg predstavnika ruskog apsurdizma absurdizma, literarnog pravca avantgardne skupine OBERIU što su je zajedno osnovali 1927.
Većina je Oberiuta živote skončala u logorima, a Vvedenski na putu k jednom od njih. Stoga se Jelka, odnosno Božić kod Ivanovih (kako su tekst preveli u SNG Ljubljana), smatra pobjedom nad staljinizmom, totalitarnim i represivnim režimima, općenito.
Njezina je priča, kao i većina oberiutskog nasljeđa, apsurdna - fabulom parodira građansku obiteljsku melodramu, a njezin je pokretač činjenica da je dadilja sjekirom odsjekla glavu 32-godišnjoj ´djevojčici´, što uvelike osujeti obiteljske pripreme za Božić.
U SNG Ljubljana režiju predstave povjerili su Oliver Frljiću, koji je predložak iščitao kao odraz aktualnog ubijanja kulture, strogoga sažimanja sredstava i cenzure vremena. Rezultat je predstava za koju je jedna od kritičarki napisala:
"Započelo je novo doba našega kazališta. Uporno, glasno i jezovito. Jezovito poput predstave Božič u Ivanovih i baš tako jezovito kao vrijeme u kojem živimo."
