Sedmog je ožujka ove godine Gradski ured za kulturu obrazovanje i sport (ili je još uvijek šport? Vrag će ga znati!), konačno obznanio rezultate Natječaja za javne potrebe u kulturi.
To da u njima nedostaje barem 11 milijuna kuna koje je Gradska skupština namijenila nezavisnoj sceni, danima nije primjetio nitko, a ponajmanje predstavnici te iste Skupštine, uključivo sa predsjednikom njezina Odbora za kulturu.
Rečeni gospodin, Zvonko Maković, u tom je trenutku valjda bio silno zauzet iščitavanjem odgovora Gordane Vnuk na polemiku koja se između njih dvoje zakuhala usljed postupka izbora za ravnateljicu Zagrebačkog kazališta mladih.
No, ono što je možda promaklo Makoviću i inim skupštinarima, uočili su predstavnici Saveza udruga Operacija Grad i potom na vrlo posjećenoj press konferenciji predstavili javnosti 14. ožujka, tražeći među inim – hitno očitovanje Gradske skupštine.
Hitnost je, međutim, u politici relativan pojam, pa se Skupština do danas o svemu očitovala nije, a spomenuti zahtjev nezavisne scene nije uvrstila niti u Dnevni red svoje iduće sjednice, koja je na redu 29. ožujka.
Od objave spornog Programa javnih potreba protekla su u međuvremenu puna tri tjedna, a inače rječitom predsjedniku skupštinskog Odbora za kulturu - ni traga ni glasa. I kad su već počele kolati glasine kako se zagubio u pitoresknim vrletima Crne Gore u kojoj je posljednji put viđen, Maković se konačno obratio javnosti putem pune tri stranice, kako sam kaže 'uglednog tjednika', Aktual.
Ali – zlo i naopako. Niti u jednoj jedinoj rečenici svog trostranog pamfleta, Maković se nije niti očešao o misteriozni nestanak 11 milijuna gradskih kuna, već je baš cijeli tekst usmjerio samo jednom, očito važnijem cilju, obrani svoje taštine od - Gordane Vnuk.
Pale su tu brojne teške riječi, od kojih će se 'optužena', dokazano, znati i sama obraniti, dok u meritum stvari – postupak izbora ravnateljice ZKM sad ionako više nema smisla ulaziti.
Pucajući, međutim, iz svih mogućih oružja po Vnuk, umjesto po Gradskom uredu za kulturu obrazovanje i sport, Maković je kao prvi kulturnjak predstavničke vlasti pokazao istovremeno zapanjujući nivo nekomptencije i što je još gore – neodgovornosti.
Kao ključni 'argument' protiv Vnuk, Maković tako navodi činjenicu da je ona već 25 godina na čelu Eurokaza i kako je vrijeme da iz istog – ode. Maković pri tom ili zaboravlja, ili što je još gore – ne razumije – da je Eurokaz privatna umjetnička organizacija koju je Vnuk osnovala pa joj na čelu može ostati, ako baš hoće – doživotno. Za razliku od ravnatelja Zagrebačkog kazališta lutaka, ili pak Komedije ili - Kerempuha, a čiji mandati spadaju u Makovićeve kompetencije.
Spominje Maković i kako Vnuk ''proizvodi teške dugove'' te tvrdi kako iste plaćaju zagrebački porezni obveznici. I tu prelazi rub zakona. Jer, ako kao zastupnik Gradske skupštine ima ikakvih saznanja o tome da se novcem poreznih obveznika saniraju dugovi privatnih organizacija Maković je to nužno morao ne samo prijaviti već pred Skupštinom zatražiti odgovornost i ostavke onih koji su to eventualno omogućili.
Treba li uoće napominjati da takvo što Maković nikad učinio – nije.
Umjesto toga je u završnom dijelu svog teksta u Aktualu poimence, kao mete na streljani, prozvao nekoliko zaposlenika Zagrebačkog kazališta lutaka, insinuirajući kako su njihova zaposlenja rezultat nezakonitih pogodovanja. I opet - valjda - zaboravljajući kako svi navedeni nisu sami sebe zaposlili u ZKL, već im je radne knjižice dao ravnatelj, a čiji je mandat, kao uostalom i poslovanje u nadležnosti skupštinskog Odbora za kulturu iliti Makovića samog.
Kao što je to i scena KNAP o čijem se statusu do dana današnjeg skupštinski Odbor za kulturu nije oglasio. Ili kao što je to Koncertna direkcija čiji aktualni kandidat za ravnatelja ima na raspolaganju godišnja programska sredstva gotovo identična onima ZeKaeMa, a svejedno je vlastiti program ispisao na tek 4 i pol stranice ističući kao jednu od programskih zadaća - dočeke sportaša.
Bit će i više nego zanimljivo vidjeti hoće li Makovićev Odbor za kulturu podržati njegov izbor, kao i hoće li i kad isti naći za shodno ući u trag onih netragom nestalih 11 milijuna kuna, ili će i dalje medijski prostor ispunjavati obranom vlastite taštine.
Makoviću bi pri tome kao podsjetnik mogle poslužiti njegove vlastite riječi iz najnovijeg broja Aktuala, a u kojima je ustvrdio da je kultura:
''resor koji mi je na izborima povjeren od građana Zagreba i prema kojem se povjerenju osjećam odgovornim.''
Ajde da vidimo.