Trojac u sastavu Silvia Marchig, Darko Japelj i Nataša Govedić prvi put je surađivao na predstavi Ovo (ni)je moja šuma 2010. godine, a zajedničko su istraživanje odlučili nastaviti na predlošcima dvojice velikana - Antonina Artauda i Williama Shakespearea.
Njihova Glory, Glory Hamlellujah! polazi od Artaudova Programa, posebno prve točke, u kojoj je zabilježeno: „Prilagodba jednog djela iz Shakespeareova razdoblja, potpuno sukladnog stanju uznemirenosti sadašnjeg duha“ te devete točke, : „Trebaju nam djela elizabetanskog kazališta, ogoljena od njihova teksta, od kojih će se očuvati tek situacije, likovi i radnja“.
Nastavno na njih, autorski se trojac pita: Ako je renesansni dramski tekst u velikoj mjeri sastavljen od onodobnih tijela Shakespeareovih suvremenika i samoga pisca, baš kao i od svojevrsne nekromancije „veličanstvenih tijela“ za kojima Hamlet žaluje, kako se gradi naš odnos prema tim upitno živim tijelima prošlih vremena, upravo s obzirom na jednako upitno živa tijela današnjice? Tko kome poklanja život? Ima li u toj međusobnoj sceni prve (posthumne) pomoći ikakve etike? Ima li i burleske? Što točno crpimo i razmjenjujemo s likovima/sablastima?
Uzmimo da izvođač ne mora igrati „karakter“, već da je njoj ili njemu dozvoljeno igrati različite vrste osobnih i socijalnih skriptiranosti. Na ovaj način gluma, ples, pjevanje i brojne druge manifestacije ponašanja nadilaze ideju „uživljavanja“ ili brehtijanskog „odmaka“. Izvođač(ica) je neka vrsta osjetljivog vodiča onime što je inače previše ili premalo pokazano, potisnuto ili bljutavo normativno, nastojeći se izboriti za nešto inovativnije mogućnosti zajedničkog i pojedinačnog ponašanja.
