Čuveni francuski filozof, filmaš i situacionalist, Guy Debord, osnovao je u siječnju 1977. tvrtku 'Strateške i povijesne igre', a s ciljem da ista na tržište izbaci 'Igru rata', tj. Kriegspiel, a koju sam Debord osmislio. Inspirirana vojnom doktrinom Carla von Clausewitza i Napoleonovim pohodima, po srijedi je bila svojevrsna varijacija na šah i to za dvoje suprotsavljenih igrača, a na ploči od 500 polja.
Uz pomoć Gérarda Lebovicija, Debord je igru izdao u limitiranoj seriji već u ljeto 1977., no na masovnu prozvodnju morao je pričekati još 10 godina. Te su, 1987. Debord i njegova supruga Alice Becker-Ho objavili i knjigu s pravilima igre, naslovljenu Le Jeu de la Guerre : Relevé des positions successives de toutes les forces au cours d'une partie. Ista je prevedena na engleski jezik tek 2007., kad je konačno postala dostupna i širem svjetskom tržištu, a među njezinim konzumentima očito je bio i autorski dvojac - Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo, jer će je upravo njih dvoje koji će uz pomoć austrijskog eksperimentalnog glazbenika Helge Hintereggea te domaćeg Ivana Marušića Klifa, oživjeti na sceni.
Kako sami kažu:
Ovaj Kriegsspiel pokazuje svih 55 dijagrama poteza povučenih u igri rata Guy Deborda i Alice Becker Ho podnaslovljenih kao „Bilješke niza položaja svih snaga tijekom igre". Ova Igra rata izvodi svih 7 linija komunikacija sukobljenih strana Sjevera i Juga, Tablicu snaga u igri s njihovim karakteristikama. Palindromski recitativi In Girum i En Giro kružeći kroz igru proždiru njezino odvijanje. Ono što igramo jest reprezentacija rata: „Ludimus effigiem belli"
Performans nastaje za Muzički biennale Zagreb, a u koprodukciji s Multimedijalnim institutom MAMA i Kulturom promjene SC-a.