Umjetnički rad Julie Bardsley može se opisati svime samo ne jednom riječju, a ta je - fokusiranost. Ova svestrana britanka s poprilično impresivnim CV-om dosada je djelovala u svojstvu performerice, kazališne redateljice, filmske redateljice, likove i vizualne umjetnice, teoretičarke, kritičarke, i naravno, predavačice na mnoštvu umjetničkih škola i akademija.
Na ovogodišnjem Queer Zagrebu možete pogledati izvedbu Almost the same, čiji podnaslov nosi ime Nekultivirane probe za nasilne činove kulture (Feral rehearsals for violent acts of culture). Dio je to trilogije The Divine Trilogy (ostale izvedbe nose ime Trans-acts i Aftermaths) kojom se Bardsley počela baviti 2005. i u kojoj pokušava ostvariti intimniji odnos između izvođača i publike, odnosno žive izvedbe i video i vizualnih medija, uvijek pritom tematizirajući probleme ustaljenih društvenih i civilizacijskih koncepata.
U Almost the same Bardsley kontrapunktira životinjski, surovi entit izvođačice na pozornici s onim civiliziranim, ali prepredenim i proračunatim koji se pojavljuje kroz ranije stvoreni video zapis. Pozicija gledatelja doista počinje kao ona pasivnog promatrača, ali kako vrijeme izvedbe promiče, tako se i ona razotkriva kao centralna čitavoj izvedbi.
Almost the same, kao i ostatak The Divine Trilogy napravljen je u kolaboraciji s glazbenikom Andrewom Poppyem, a izvodi ga, tko drugi no sama Julie Bardsley.