U predstavi Rire/Lachen Antonia Baehr istražuje fenomen smijeha. Koreografkinja, redateljica i izvođačica privatno ima vrlo specifičan smijeh koji je vrlo izražen dio njene osobnosti, od koje se u predstavi odmiče tako što izvodi tuđe smjehove. Rad na predstavi započela je godinu dana prije premijere tako što je zamolila bliske osobe da joj za rođendan komponiraju, odnosno kreiraju smijeh. Sve prikupljene partiture smjehova koristi u predstavi koja se zove, a kako drugačije nego – Smijeh.
Prije premijere tri je puta pozivala autore partitura da dođu pogledati kako njezina kolekcija smjehova raste. U sklopu tih probnih izvedbi organizirala je i tribine na kojima se bavila pitanjima kao što su ‘Koliko se dugo Antonia Baehr može smijati?’ i ‘Koliko dugo publika može gledati Antoniu Baehr kako se smije?’.
Antonia Baehr bavi se mnogim stvarima, ona nije samo izvođačica nego i koreografkinja i redateljica. A ni film joj nije nepoznanica. 2008., iste godine kad je napravila ovu predstavu, izdala je i knjigu Rire/Laugh/Lachen. Baehr smijeh promatra kao samostalni entitet, ne u kontekstu šala, humora, sreće ili škakljanja, bavi se smijehom kao takvim.
Volim se smijati. Često se smijem. Često me možete vidjeti kako se smijem.
Članica je produkcijske kuće make up productions koja se bavi izvedbenim umjetnostima. U sklopu make up productions napravila je predstave Holding hands (2000), Un après-midi (2003), Larry Peacock (2005), Merci (2006), Rire (2008) i Over The Shoulder (2009).