Double-bill kombiniranih operacija sastoji se od dva komplementarna sola, koji nastavljaju njihovo istraživanje minimalizma. Vertigo, kažu autori, inzistira na naizgled lakom, 'pješačkom' pokretu koji paradoksalno zahtijeva drugačiju vrstu napora uloženog u preciznost plesne geste. Tijelo, ponuđeno gledatelju fluktuira između pojavljivanja i ne-pojavljivanja , te (ne) očitovanja tjelesnog rada. Izvođačev pogled suprotstavljen je gledateljevom, vadeći ga iz njegove udobne anonimnosti, neprestano podsjećajući da ono što definiramo kao označivo nikad potpuno ne obuhvaća cijelo polje iskustva koje trebamo kako bismo imali stvarni osjećaj kontrole.
Bloom je pak, svojevrsna koreografska kvazisvečanost koja za temu uzima bilo kakav pokret i opresivnu potrebu da se njime realizira bilo kakvo značenje… Koreografski postupak obilježen je istovremenim multipliciranjem i trošenjem geste, što kao rezultat upozorava na besprizornost same forme koreografije.