Nakon završetka školovanja na Conservatoire National Supérieur in Lyon 1992., za vrijeme kojeg je već osvajao prestižne koreografske nagrade u Francuskoj, Brice Leroux uputio se u SAD, gdje se usavršavao u trupama Trishe Brown i Mercea Cunninghama.
No, već 1994. vraća se u Europu, točnije u Bruxelles, gdje pleše za Rosas, a tri godine nakon toga napušta ih kako bi na Sveučilištu Paris VIII studirao muzikologiju i etnomuzikologiju. 1999., ponovno u Belgiji, osniva vlastitu trupu Continuum, te fasciniran kvantnom mehanikom, u svom koreografskom radu koristi repetitivne obrasce i serije pokreta u beskonačnoj petlji.
U instalaciji ‘Solo 2‘ kao zvučnu podlogu koristi Ligetijevu ‘Simfonijsku pjesmu za 100 metronoma’. Publika ulazi u instalaciju gdje se u tami polako počinje nazirati tijelo plesača koje se rotira i moguće ga je vidjeti iz svih kutova, a do kraja će ostati vidljiva samo struktura instalacije.
http://www.youtube.com/watch?v=X8v-uDhcDyg
Ligeti: Simfonijska pjesma za 100 metronoma
Gostovanje, ostvareno u suradnji s Eurokazom, odvija se u MSU-u, a tematski se nadovezuje na lumino-kinetičke konstrukcije Aleksandra Srneca (EXAT 51) koje su istovremeno predstavljene u izložbenom programu muzeja.