Kompleksni projekt koji traje još od 2005. godine, predstavio se zagrebačkoj publici još tijekom nastanka, u popratnom programu 24. Tjedna suvremenog plesa.
Ideja projekta spada u polje ‘geopoetike', u kojoj se geografskim, političkim, religioznim i ideološkim pojmovima pristupa na poetičan način, kako je to jednom opisao umjetnik Yuri Leiderman:
"Po srijedi je ideja da su politika, rase, ljudi - u stvari transformirani u objekte poput malih ovala, kutija, grumena, ormara. Njihov status može postati vrlo fleksibilan i nepredvidljiv: stvarni karakter, stvarni ljudski predstavnik, ali u stvari samo predstavnik kuteva podno temelja ili predstavnik mrlja od kave''
Leidermanova geopoetika temeljito se razlikuje od dobro-znane geopolitike Kennetha Whitea i njegovih sljedbenika. Ona ne pretpostavlja mirnu nomadsku egzistenciju u harmoniji između literature i egzaktne znanosti, već radije ostaje u perverznom i istovremeno oslobađajućem odnosu sa geopolitikom. Isisava energiju iz kolektivne svijesti i povijesnih uspomena te ih poništava pretvarajući ih u nešto ''čisto formalno''.
Renata Salecl projekt predstavlja ovako:
Većina današnjih potrošačkih proizvoda porijeklom je iz Kine, no, Kina nam u zavjet ostavlja mnogo više kroz radikalnu transformaciju organizacije obitelji i društva. Sa svojom politikom 'jednog djeteta', Kina nam je pokazala kako je moguće izbrisati bratske (sestrinske) odnose. U Kini stoga danas više ne postoje braća i sestre. Nedostatak bratskog (sestrinskog) rivalstva, međutim, ljudima nužno ne donosi zadovoljstvo. Kineze danas brine činjenica da obitelji s jednim djetetom stvaraju ‘djecu-careve' - narcisoidne dječake zagušene obiljetskom ljubavlju, koji imaju problema u stvaranju socijalnih veza.
Kina, također, kroz odnos prema autoritetima i religiji, omogućuje nove načine razmišljanja. U svojoj čuvenoj ‘Braći Karamazovi' Dostojevski zaključuje da je, ako Bog ne postoji, sve dozvoljeno. Jaques Lacan, pak, to preokreće i kaže "Ako Bog ne postoji, više ništa nije dozvoljeno''. Kina je, kako bi umakla ovoj dilemi, stvorila vlastite bogove. Bog Komunistilčke partije, čini se, prosperira zajedno s Bogom Kapitalizma. Danas se rađa čudnovato novo bratstvo - "Made in China".
Mateja Bučar školovala se u klasičnom i modernom plesu na Baletnoj školi u Ljubljani i Centre de dance international Rosella Hightower, u francuskom Cannesu, da bi potom nastavila studij biologije na Sveučilištu u Ljubljani. 1984. pridružuje se Baletu SNG Ljubljana, a 1989. Ljubljanskom plesnom teatru. Od 1992. radi kao neovisna koreografkinja.