Naslovnica > PREDSTAVE > Excuse me, do you know where Marija Jurić Zagorka Street is?

Excuse me, do you know where Marija Jurić Zagorka Street is?

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
Nova predstava Katarine Đurđević i UPPU PULS govori jednostavno o - ženama.
autorski tim funkcija
Dora Pejačevićskladatelj
Katarina Đurđevićautor
Katarina Đurđevićkoreograf
Katarina Đurđevićscenograf
Adrijana Barbarić Pevekkoreograf
Robert Nappholzoblikovatelj zvuka
Zdravka Ivandija Kiriginkostimograf
Miljenko Bengezoblikovatelj svjetla

Što je zajedničko Slavi Raškaj, Mariji Jurić Zagorki, Dori Pejačević i sestrama Baković? Sve su one odreda iznimne žene kojih više nema...

Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.) bila je prva hrvatska novinarka, a danas je vjerojatno najčitanija hrvatska književnica. Neko je vrijeme radila kao urednica Obzora. Pokrenula je časopise Ženski list (prvi hrvatski ženski časopis) i Hrvaticu. Iako je kao dijete bila izrazito talentirana i postizala uspjehe, roditelji su ju, umjesto da joj omoguće daljnje školovanje, prisilno udali za jednog Mađara. Brak je potrajao tri godine, a onda je Marija pobjegla u Zagreb i započela novinarsku karijeru. Iako joj je bilo iznimno teško, prvenstveno zato što je bila žena u muškom svijetu, Zagorka je uspijevala živjeti od svog pisanja. Na početku karijere, često je pisala pod muškim pseudonimima. Proslavila se povijesnim romanima u nastavcima, iako joj kritičari za života nisu bili skloni - njezine su romane tretirali kao trivijalnu literaturu. Borila se za ženska prava i emancipaciju zbog čega su ju kolege književnici često gledali s visoka i podsmjehivali joj se.

Dora Pejačević (1885. – 1923.), čija se glazba koristi u predstavi, odrasla je u plemićkoj obitelji. Skladati je počela s dvanaest godina. Usavršavala se u inozemstvu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata vrlo je intenzivno skladala, a u tom su se razdoblju u Hrvatskoj počele češće izvoditi njezine skladbe. Rat je promijenio njen stav o drugim pripadnicima aristokracije; smatrala ih je razmaženima i bešćutnima. Njezine skladbe često su se izvodile i u inozemstvu, pogotovo u Dresdenu i Münchenu gdje se usavršavala. Dora Pejačević bila je višestruko talentirana; osim što je skladala, odlično je svirala violinu i glasovir, zanimala se za književnost i politiku. Uglazbljivala je tekstove Nietzschea, Rilkea i Karla Krausa. Nedugo nakon što je rodila prvo dijete, razboljela se i umrla, u trideset i sedmoj godini života.

Slava Raškaj (1877. – 1906.) rođena je gluhonijema. Kad je imala osam godina, roditelji su je poslali u školu za gluhonijeme u Beču gdje je naučila znakovni jezik. Tamo je počela crtati i slikati. Najviše je voljela slikati u prirodi, bez obzira na vremenske uvjete. Za života ju, baš kao Zagorku, nisu shvaćali ozbiljno. Obje su bile ispred svojeg vremena. Kad se vratila kući, poslali su je na usavršavanje u Zagreb. Nakon što ju je Bukovac odbio podučavati, Bela Čikoš – Sesija uzeo ju je pod svoje. Prvu izložbu imala je u dvadeset i prvoj godini u Umjetničkom paviljonu. Kasnije je izlagala i u inozemstvu. Početkom stoljeća oboljela je od depresije i završila u umobolnici u kojoj je provela tri godine i polako gubila volju za slikanjem. Umrla je od tuberkuloze u dvadeset i devetoj godini života.

Sestre Baković, Zdenka (1918. – 1941.) i Rajka (1921. – 1941.) tragično su izgubile život nakon osnutka NDH. Radile su u obiteljskoj trafici koja je bila okupljalište komunista. Tamo su se dogovarali sastanci, a preko sestara su se prenosile poruke i razne pošiljke. U prosincu su ih uhitili ustaški agenti. Preko noći su ih mučili, a preko dana odvodili na posao u trafiku da bi tako namamili u zamku njihove suradnike. Rajka je ubrzo podlegla ozljedama od mučenja, a Zdenka se ubila. Nikad nisu nikoga odale.

Autorica se pita sjeća li se itko tih žena danas i kad će one dobiti priznanja koja zaslužuju... Pita se kako zaborav povijesnih junakinja utječe na žene danas, kakve su te današnje žene uopće i mogu li one biti junakinje.

Katarina Đurđević je za UPPU PULS već koreografirala nekoliko predstava; Ograničeni pokret, Šuma Striborova (u suradnji s Ana - Marijom Bogdanović), THC positive, Gdje mi je nestao pupak? (u suradnji s Ivančicom Horvat), Mekoslon, 093/90-60-90 (u suradnji s Tamarom Curić) i Autoportreti (u suradnji s Adrijanom Barbarić Pevek i Ivančicom Janković).

Predstava će imati dvije premijere; u Karlovcu 22.11. u Zorin domu, a 23.11.u Zagrebu, u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE