Istovremeno i reinterpretacija i demistifikacija procesa nastanka slike u samoći ateliera, ovo je projekt kakav je Duško Šibl uz izniman uspjeh po prvi put realizirao lani u sklopu programa Grada Liverpoola kao Europske prijestolnica kulture. Za specifičnost zagrebačke 'plesne improvizacije' pobrinut će se pak koreografkinja Irma Omerzo i plesači Studija za suvremeni ples uz originalni zvučni krajolik Bojana Gagića.
Kako sam Šibl kaže:
Lani, kada je Liverpool bio Europski Grad Kulture, gostovao sam kao protagonist u performanceu ‘Time’ u poznatom kazalištu Unity. Glumio sam sebe – slikar u ateljeu traži inspiraciju. Gleda platno, miješa boje. Boje su na pozornici predstavljali plesači. Crvenu, plavu, žutu, crnu i bijelu. A slikareva raspoloženja glazba. Režija je zahtijevala da već prije početka sjedim na sceni leđima okrenut gledalištu.
Neopisiva trema. Nakon prvog zvona počinje ulaziti publika. Čujem korake i žamor. Posljednje zvono, nakašljavanje, a onda potpun muk. Ispred mene dva bijela platna i projekcija mog lica na velikom ekranu. Iza mene ljudi zure, a ne smijem se okrenuti. I tada, bez upozorenja, trema iščezava i živim na pozornici kao u vremenskoj čahuri u momentu koji se čini istinitim i stvarnim.
Nekoliko večeri živim u neprestanom ponavljanju istog trenutka. U sve to vrijeme nijednom se nisam okrenuo prema publici. Bila mi je velika želja to iskustvo slikanja pred publikom uz pratnju glazbe i plesača prenijeti u Zagreb. Sada kada izgleda da će se to ostvariti,pitam se hoću li biti u stanju okrenuti leđa zagrebačkoj publici s jednakom lakoćom kao u Liverpoolu gdje nikoga nisam poznavao.
***
Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti. U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw School of Art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Živeći i radeći na tri ključne adrese svoga umjetničkog djelovanja; u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku, Šibl od 1982. g. samostalno izlaže i sudjeluje na važnim skupnim izložbama u domovini i Europi. Osobite uspjehe u međunarodnom umjetničkom svijetu postiže 1985.g. kad mu vodeća londonska publikacija s izložbama i galerijama za srpanj na naslovnoj stranici objavljuje reprodukciju tempere Bez naslova te kad su mu dva rada uvrštena u glasoviti Pirellijev kalendar za 1986.g. Tadašnji umjetnički direktor i dizajner, Martyn Walsh, izabrao je dvanaest slikara s Royal College of Art oblikujući u suradnji s njima te fotografom Bertom Sternom 24 kompozicije među kojima dvije (za srpanj) donose Šiblovu slikarsku viziju modela Glorije. Iste je godine imao vrlo zapaženi nastup u okviru Drugog internacionalnog sajma suvremene umjetnosti u uglednom izložbenom prostoru, londonskoj "Olympia Exhibition Hall" i prvu veću monografsku izložbu u domovini, u zagrebačkoj Galeriji Forum, za koju mu je predgovor katalogu napisao profesor Peter de Francia.
Od prve samostalne izložbe u Dubrovniku 1988.g. Šibl je u tom hrvatskom kulturnom središtu, što ljetnih mjeseci privlači šaroliki i poticajni umjetnički svijet, izlagao gotovo svake godine.
Godine 1996. izlaže u Galeriji Forum 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu. Izložba je bila osobito zapažena, a tri eseja, poticajna za njegovo daljnje stvaralaštvo, napisali su Tonko Maroević, Saša Vereš i Guido Quien.
Duško Šibl danas radi i od svog slikarstva živi kao slobodni umjetnik ili disciplinirani boem - kako je sam sebe prozvao, kojeg pored atelijera, s Londonom, Zagrebom i Dubrovnikom, vežu postojane duhovne i kreativne veze.
Irma Omerzo rođena je 1969. u Zagrebu. Plesno obrazovanje stjeće u Francuskoj na Centre Nationale de Danse Contemporaine - Angers. U Francuskoj radi s Andy Degroatom, u kompaniji DCA koreografa Philippe Decouflea osam godina radi kao plesač i povremeno kao asistent koreografa, te suraduje s Francois Verretom. U Hrvatskoj osniva MARMOT kompaniju, koreografira Mi-Nous (2001), Meni ti to nije bas...(2002), Vizita (2008) te kraće plesne instalacije za nekazališne prostore. MARMOT kompanija se bavi i pedagoškim radom, te sociološkim istraživanjima vezanim za ples.