Bazen

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Sudbina skateboarding poligona u Studentskom centru kao metafora za opće stanje stvari u društvu, ali i skejtanje kao način života u novoj produkciji kolektiva Švadra.
autorski tim funkcija
Jakov Habjanscenograf
Toni Modrušanoblikovatelj svjetla
Paula Skelinautor videa
Marin Remićautor plakata
Ivana Slunjskidramaturška podrška
Šimun Stankovautor koncepta
Silvija Doganfotograf
Ivan Marojevićskladatelj
Roko Crnićskladatelj
Ema Crnićautor koncepta
Ema Crnićkoreograf
Miroslav Manojlovićskladatelj
Zdravka Ivandija Kiriginsavjetnik za kostime

Gneracija studentica i studenata koji su diplomirali na Odsjeku za ples zagrebačke ADU u linju 2018. odlučila je svoj profesionalni put nastaviti - zajedno i tako je nastala Umjetnička organizacija Švadra. Njihova prva profesionalna produkcija bila je Ne čujem te, mrak je, u sklopu programa Koreospektar Zagrebačkog plesnog centra.

U sklopu istog programa u sezoni 2020/2021, Škvadra predstavlja svoj novi projekt Bazen inspiriran sudbinom SC Poola odnosno poligona za skateboarding u Studentskom centru.

Ili kako kaže službena najava:

Dana 3. srpnja 2013. SC Pool je spašen. Potpora je dolazila sa svih strana, strojevi su zaustavljeni. Sretna kuća je stradala, kulturna scena Studentskog centra urušava se već dulje vrijeme, ali SC Pool je ostao na mjestu.

Dana 9. kolovoza 2019. SC Pool je srušen. Ovoga puta smislili su učinkovitiju strategiju. Pool nije izdržao, a sjećanja, nasreću, ne mogu odnijeti bagerima. Ostaje žal za svjetlijim vremenima i Studentskim centrom kao nezaobilaznim punktom urbane kulture, ne samo studentske i ne samo zagrebačke. Ali dok je asfalta, bit će i skejtanja.

Ideju i koncept potpisuju Šimun Stankov i Ema Crnić, a potonja i koreografiju čiji poetski smjer najavljuju ovako:

Ideja o tijelu u letu, o osjećaju kao da nemaš težine, kao da te drži zrak, pa te pusti, pa si na tren točno u balansu koji nestane čim ga osvijestiš – kratkotrajno postignuće s dugotrajnim dojmom. Mi smo to radili, mi smo tako učili. Pokušavaš dok ne prođe, katkad se to moglo izmjeriti, a katkad nije. Prebacim težinu prema naprijed i to me pogurne u pad koji pokušavam kontrolirati na svoj način, ti krećeš poslije mene. Glatka okrugla rupa od asfalta ispunjena je našim pokušajima. Katkad cijelo popodne, katkad cijeli dan. Ponosna sam na nas. Razočarana sam zbog nas. Nije mi svejedno, a znam da nije ni tebi. Mi ovdje dijelimo motivaciju kao što dijelimo vodu kad je netko žedan, kao što dijelimo vrijeme i kao što dijelimo zrak. Uskoro će mrak, moram sad ići, vidimo se sutra. Jedva čekam da opet krenemo.

Priče se znaju mijenjati jako brzo, i mi onda s njima.

Sjećaš li se kad smo hvatali tlo pod nogama?

 

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter