Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > Preminuo je veliki Tonko Maroević

Preminuo je veliki Tonko Maroević

Hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti, prevoditelj, pedagog... čovjek čiji je opus gotovo nemoguće pobrojati, preminuo je danas, 11. kolovoza 2020. u Starom Gradu na Hvaru.
Share on facebook
Share on twitter

Akademik Tonko Maroević, hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i prevoditelj rođen je u Splitu, 22. listopada 1941.

Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio 1963. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a od 1965. do 1970. bio je asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti.

Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, a desetljećima i kao profesor povijesti umjetnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Doktorirao  je 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom Napisane slike)

Pjesnički opus započinje zbirkama pjesama u prozi Primjeri (1965) i Slijepo oko (1969) u okviru generacijske "razlogovske" poetike.

Kako navodi Hrvatska enciklopedija: "U kasnijoj fazi njegovo pjesništvo obiluje intertekstualnim i metatekstualnim referencijama, a odlikuje ga i povratak vezanomu stihu i tradicionalnim oblicima (Motiv Genoveve, 1986; Trag roga, ne bez vraga, 1987; Četveroručno, 1992; Sonetna struka, 1992; Black & Light: versi od prigode, 1995; Redak mulja, redak pjene, 2013)."

Kao književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom. Eseje, kritike i prikaze objavio je nizu knjiga (Dike ter hvaljenja, 1986; Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga, 1989; Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva, 1998; Pohvala pokudi, 1998; Družba da mi je: domaći književni portreti, 2008; Skladište mješte sklada, 2010).

Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971–95. Uskličnici (1996) i 1996–2019. Svjetlaci (2019) te antologije katalonskoga pjesništva Bikova koža (1987) i Riječi za jedan lapidarij (2018).

Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost, te objavljivao likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i dnevni novinama. Autor je brojnih predgovora katalozima i grafičkim mapama (Z. Bourek, J. Bratanić, R. Goldoni, Z. Keser, A. Kuduz, V. Kuliš, Ž. Lapuh, I. Lovrenčić, E. Murtić, Š. Perić, H. Šercar, I. Šiško, M. Šutej i dr.), a izbor iz tih tekstova objavio je u knjizi Slikanje i slikama predgovaranje: pisani portreti (2006).

Autor je brojnih likovnih monografija, od kojih treba istaknuti one Nives Kavurić-Kurtović, 1986; Zlatka Kauzlarića Atača, 1996; Vojina Bakića, 1998; Antuna Zuppe, 2000; Antuna Babića, 2002.

Tekstove koje je, pak, objavljivao o naivnoj umjetnosti, pisane 1968–2012., objavio je u knjizi O naivi i autsajderskoj umjetnosti (2013).

Prevodio je s nekoliko jezika (G. Cavalcanti, Dante, F. García Lorca, G. Mascioni, G. Papini, F. Petrarca, R. Queneau, L. Sciascia i dr.); a o iskustvu prevođenja Jorgea Luisa Borgesa napisao je traduktološko-esejističku knjigu Borgesov čitatelj (2005).

Bio je redoviti je član HAZU od 2002., dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 2011., te Crnogorske akademije nauka i umjetnosti od 2015.

 

Najvišu državnu nagradu za umjetnost, "Vladimir Nazor" za životno djelo primio je 2013., a nagradu Goranov vijenac za pjesnički opus 2018. godine.

Preminuo je u Starom Gradu na Hvaru, 11. kolovoza 2020.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE