Login za korisnike

And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below

Nakon što je gostovao na 23. TSP, Francesco Scavetta u Hrvatskoj je pronašao suradnike, a rezultat njihova rada Hrvatski institut za pokret i ples predstavlja na posebnom gostovanju.

***

And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below predstava je norveške skupine Wee u koprodukciji s hrvatskim italijanskim partenrima, a očijem smo vas nastanku izvjestili još ovdje. Ovim djelom skupina Wee produbljuje novi ciklus istraživanja u plesnom mediju, a koji je započet njihovom prethodnom produkcijom Hey Dude, lets stick around a bit longer this time (Tjedan suvremenog plesa 2006.), za čijeg se gostovanja u Zagrebu i rodila suradnja s hrvatskim partnerima iz koje je nastala ova predstava.

Kako kažu sami autori, u pitanju je: "ironično istraživanje umjetnih rajeva i ekstremnih trenutaka."

Ili kako kaže službena najava:

To je niz bizarnih nezgoda,nadrealnih pokreta i razgovora, plesa i video snimki koji teče na začudan, parodoksalan način. Ta gomila destiliranih situacija poziva nas da ispitamo kako se odnosimo spram, i diskriminiramo između, osobnog i bezličnog, prirodnog i konstruiranog. Bit je predstave u izražavanju artificijelnosti na kojoj se često zasniva suvremeni doživljaj: onom da više ne živimo u svijetu ni u jeziku, već u slici svijeta. Predstava nas poziva da pažnju usmjerimo na to kako  razni nivoi komunikacije sazrijevaju u našoj svijesti, otvarajući proces prepoznavanja i osvješćivanja.

Metafora “nesreće” koristi se u svrhu izoliranja kriznih trenutaka kao ključnih situacija. Ekstremna situacija nam može pomoći u vlastitoj svakodnevnoj percepciji realnosti.

Kroz propitivanje vizualnog te konceptualnim razmještanjem/krivim smještanjem, predstava se bavi našom percepcijom realnosti dekonstruirajući narativne scene i, istovremeno, vizualne te fizičke jezike.

Koristeći princip razmještanja  tj. krivog smještanja kao osnovni, formalni princip, djelo koristi konvencije i kodove prikaza stvarnosti te snagu slika koje se u tim procesima koriste.

Postupkom zbrajanja i oduzimanja, poigravamo se sa urušavajućim smislom (I znakovima) predstavljenih nam situacija, odgađajući povratna značenja i izazivajući empatiju posredstvom ironičnih poteza.

Gledatelja pozivamo da gleda u nešto u čije je samo postojanje uložen golem napor, no čemu istovremeno nedostaje objašnjenje zašto postoji.

Razmještanje je blisko/ blizu imaginaciji: krećemo se naprijed, ka predmetu, prema situacija i time preoblikujemo vlastitu viziju. Zbog toga je naše učešće drugačije te smo prisiljeni propitkivati stvarnost.  Ali istovremeno i vlastitu viziju…

And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below se ostvaruje u višestruko podijeljenom prostoru, kojim dominira zagonetna instalacija, nešto poput nedefiniranog krajolika ili fizički zametnutog okruženja. Prostorna relativizacija te izvejsno uskraćivanje voajerističkog, vanjskog pogleda  posjednutom geldatelju, implicira ne samo prostornu već i ideološku sličnost geldatelja i gledanog.

Predstava nudi uznemirujući,nekonvencionalni, ali ipak promišljeni uvid u osjećaj odvojenosti, koji generiraju strahovi i dvojbe modernog života. Djelo se bavi suvremenim fenomenom ubrzanog iskustva, nalik vožnji/ brzom kretanju kroz krajolik, evocirajući osjećaj tranzicije, snove i lakoću praznine. Izvorna transformacija plesnog medija u kazališni kontekst, omogućuje razmjenu delikatnije, intimnije komunikacije izvođača i publike, uvodeći istovremeno autentičnu viziju svijeta koji pokušava predstaviti.

Predstava je stvorena kroz seriju radionica i rezidencija u Oslu (Norveška), Dubrovniku te u Cagliju (Italija) a okuplja plesače i umjetnike iz Kolumbija, Španjolske, Norveške, Italije I Hrvatske.

Pogledati je možete 2. i 3. listopada na Sceni Travno, a u organizaciji Hrvatskog instituta za pokret i ples.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=2YNERL-157Y]

Skupinu Wee  osnovali su 1999. godine u Oslu koreograf i plesači Francesco Scavetta (Italija) i plesač Gry Kipperberg (Norveška). U samo par godina, postala je jedna od vodećih trupa na norveškoj sceni.

Način na koji Francesco Scavetta priča priče, mješajući kazališno s čistim plesom, neprestano se mijenja u skladu s njegovim znatiželjnim istražiivanjem različitih umjetničkih formi.

Značajna karakteristika njegovih predstava je integrirana uporaba izvorno skladane glazbe, izvođene u živo, sa video-artom.  Teatralnost Francesca Scavette često se  uspoređuje sa atmosferom čudnoga sna ili sa zaigranim dječjim svijetom: čudnovatim, smiješnim, poetičnim i istovremeno iznenađujućim.

Zamišljeni svijet u kojem nema ničega očiglednog, a koji se, svjedno, doimlje tako jednostavnim; u kojem se, poput šapata ili tek u naznakama, gomilaju sjećanja, osjećaji i snovi.

Njegovi se projekti razlikuju kako u formatu tako i u estetici: delikatnim sjećanjima u  “Daddy always wanted me to grow a pair of wings” (1998.), suprotstavlja se kompleksna tehnologija predstave “live*” (2002.) nastale u koprodukciji sa Venecijanskim bjennalom, I te čudnovate atmosphere iz “Hey dude, let’s stick around a bit longer this time”.

Srž ovog istraživanja jest bavljenje krhkošću i paradoksom, otkrovenjem i snom, empatijom i iznenađenjem, uz izbjegavanje naracije i fizičkih klišeja, propitkujući realnost i identitet s duhovitom nevjericom.

Skupinu Wee podupiru: Norveški savjet za umjetnost, Fond za izvedbene umjetnosti, Ministarstvo vanjskih poslova Norveške, Grad Oslo, a projekte im često nastaju u koprodukciji sa raznim festivalima, kazalištima te europskim institucijama.


Odgovori