Producentica, skladateljica i glazbenica Zoë McPherson, scenografkinja i kostimografkinja Zdravka Kirigin, i koreograf David Hernandez ovom predstavom idu korak dalje i spajaju mnoštvo glasova u jedno snažno, polifono i trans-disciplinarno djelo.
Ples, slika i zvuk stvaraju intimni pripovjedački svemir koji se zaigrano i znatiželjno obraća publici glasom i pokretom. Glas daje konkretno značenje pokretu koji bi se inače mogao smatrati apstraktnim, i time gesti udahnjuje priču.
Na određeni način, Vox je nadogradnja određenih elemenata iz solo radova Davida Hernandeza u plesu, kazalištu i glazbi kroz umjetničko eksperimentiranje sa suradnicima iz drugih disciplina.
Zoe McPherson, audio umjetnica i producentica iz Bruxellesa, kombinira snimke glasova i disanja plesača s izvornim materijalom kako bi stvorila hipnotičke elektroniče zvukobraze i poliritmije. Intimni svemir hrvatske umjetnice Zdravke Kirigin potiče plesače da kretanjem preobraze svjetlo i zvuk, i time kreiraju nove slojeve vizualne poezije. Prepoznatljiv rukopis Davida Hernandeza u stvaranju interakcije između prostora i pokreta pokreće razgovor i poziva publiku u svemir u kojem glas daje značenje pokretu, o čemu sam kaže:
"Odlučio sam ne osloniti se na tekst kao sredstvo za prenošenje značenja, nego značenje derivirati iz namjere. Prilazim samom glasu, umjesto sadržaju izgovorene riječi. Iskustvo promatranja tog nekonvencionalnog pripovijedanja publiku bi trebalo i zabaviti i potaknuti na razmišljanje o značenju i uporabi glasa u svrhu komunikacije na mnoštvo različitih načina."
