1912. Debussyevo 'Poslijepodne jednog fauna' Vaclav Nižinski iskoristio je kao glazbenu podlogu za danas jednu od najpoznatijih koreografija koje su 'preživjele' iz doba plesnog modernizma. Koreografija je zapisana notacijom koju je 1988. uspjela dešifrirati Anne Hutchinson, a 2000. kolektiv plesača i povjesničara plesa, Quator Albrecht Knust, koreografiju je obnovio služeći se upravo tim zapisima.
Jedan od sudionika tog projekta bio je i Boris Charmatz, koji je faunovu partituru, razigranu u kolektivu kroz nekoliko verzija - integralnu s faunom i sedam nimfi, duetom fauna i velike nimfe, te solo izvedbu, prenio Barbari Matijević, koja ju je zatim ponudila studentima druge godine Glume i lutkarstva u Osijeku, kao dio kolegija Modernizam u plesu, a partitura je poslužila za propitivanje problema produkcije, transmisije i interpretacije, u odnosu na nešto što danas možemo definirati kao povijet plesa.
Dvoje studenata, Andrea Giordani i Goran Guksić, na Festivalu u Svetvinčentu predstavit će se reinterpretacijom originalne koreografije Nižinskog u formi dueta.