Login za korisnike

Kamp

Tema ovogodišnjeg Eurokaza je odnos prema smrti i umiranju, a gostujuća skupina Hotel Modern donosi jednu od najstrašnijih priča o tvornici smrti.

***

Na 23. po redu međunarodnom festivalu novog kazališta Eurokaz 21. i 22. lipnja gostuje Hotel Modern, kazališna skupina osnovana u Rotterdamu 1997. godine čiji su članovi Arlène Hoornweg i Pauline Kalker, te likovni umjetnik Herman Helle. U radu im se često pridružuju skladatelj Arthur Sauer i Ruud van der Pluijm.

U svojim radovima spajaju likovnu umjetnost, dramu, glazbu, modeliranje, film i performans.Njihovo polje interesa je brutalna apsurdnost svijeta, ali  priče o ratu, okrutnosti i usamljenosti prikazuju kroz crni humor i na način pristupačan širokoj publici.

U predstavi Kamp na scenu donose priču o najvećoj tvornici umiranja – koncentracijskom logoru Auschwitz. Auschwitz je izgrađen u Poljskoj 1940. godine, a sastojao se od tri glavna logora i nekoliko manjih. U logoru je uz pomoć ciklona b ubijeno više od milijun Židova, a mnogi su umrli od gladi i teškog fizičkog rada. Zbog toga je Auschwitz nakon Drugog svjetskog rata nazvan gradom smrti i postao simbolom Holokausta.

Predstava je nastala iz epizode koja je isprva bila dio predstave "Čovjek s pet prstiju", a posvećena je Josefu Emanuelu Kalkeru, djedu Pauline Kalker, Židovu koji je bježao pred nacistima, ali je izdan i poslan u Auschwitz gdje je nakon samo mjesec dana umro. Članovi Hotela Modern u svojem istraživanju za predstavu posjetili su Auschwitz i razgovarali s dvoje preživjelih koji su podijelili s njima svoja sjećanja.

Skupina Hotel Modern pretvara čitava pozornicu u maketu logora, baš kao što su u predstavi "Veliki rat" pretvorili pozornicu u bojno polje sjeverne Francuske.

Oni od različitih materijala stvaraju vjernu repliku Auschwitza s izgrađenim barakama, prugom, plinskim komorama, ulazom s natpisom «Arbeit macht frei» i tisućama minijaturnih lutkica napravljenih od gline i žice, ne većih od 8 centimetara. Lutke su odjevene u prugasta odijela, s iskrivljenim licima, natiskane u barakama i na ulicama Auschwitza. Na sceni je ukupno četiri tisuće lutaka robijaša i tri stotine čuvara, a svaka lutka je drugačija. Na taj način Hotel Modern kroz lutke i maketu spaja asocijaciju na dječju igru s temom koja izaziva jezu.

Tri izvođača hodaju kroz prostor i uz pomoć mini kamere snimaju što se u logoru događa. Snimka se automatski prenosi na platno tako da publika istovremeno gleda film, te način na koji film nastaje. U predstavi nema teksta, niti glazbe koja bi komentirala atmosferu, samo zvukovi koje su izvođači snimili tijekom šetnje kroz stvarni Auschwitz i zvukovi koje stvaraju dok prolaze kroz maketu.

Publika čitavo vrijeme vidi cijeli logor, ima sveoubuhvatan pogled iz visine, a upravo veličina i organiziranost prostora, te tisuće malih lutkica izazivaju užas. Istovremeno, izvođači uz pomoć kamere približavaju detalje, individualne sudbine ljudi koji su umirali u Auschwitzu. Tako se na ekranu kao u prirodnoj veličini prikazuje dolazak vlaka punog Židova koji još ne znaju što će im se dogoditi, vješanje trojice zatvorenika, premlaćivanje muškarca lopatom sve do smrti, opiranje žene koju odvode u plinsku komoru, samoubojstvo čovjeka na električnoj žici...  Publika tako postaje živim svjedokom onoga što se u Auschwitzu dogodilo.


Odgovori