Polazišna točka Projekta višegodišnjeg nasada jabuka je propast tekstilne tvornice Kamensko, a predstava tematski obuhvaća i pitanje (kulturnog) rada i radništva. Na taj način kritički se sagledava tranzicija, naglašavajući upravo aspekt destruktivnih procesa deindustrijalizacije i prisilne neoliberalizacije društva. Temi se pristupa na dvije razine: rekonstrukcijom strategije kojom je tvornica planski i etapno uništena i rekonstrukcijom procesa tekstilne proizvodnje dokinutog gašenjem tvornice. Točka u kojoj se preklapaju te dvostruke rekonstrukcije politički je trenutak u kojem se normativni fizički rad tvorničkih radnica transformira u javnu samoorganiziranu političku borbu.
KUFER i Teatar &TD okupili su u koprodukciji Privremeni kolektiv radnika u kulturi, a nastanku produkta prethodilo je umjetničko istraživanje podržano u sklopu programa LAB&TD i od zaklade Kultura nova, čija je potpora Privremenom kolektivu radnika u kulturi omogućila polaženje tečaja šivanja kod radnica zaposlenih u udruzi Kamensko te izravan kontakt s nekima od glavnih sudionica borbe za tvornicu Kamensko, koje su već bile tema jednog izvedbenog projekta - Neraskidivih niti u režiji Lenke Udovički, ali i polazna točka drame Gorana Ferčeca jednostavnog naslova - Radnice.
Za razliku od projekta Neraskidive niti, u kojem su izvođači bile same radnice Kamenskog, u izvedbi Projekta višegodišnjeg nasada jabuka dolazi do fikcionalizacije prikupljenog dokumentarnog materijala iz osobnih perspektiva, a ujedno se i preispituju potencijali usporedbe industrijske i umjetničke proizvodnje (koje se sve češće nazivaju kulturnim i kreativnim - industrijama) i samoorganizacijske prakse kolektiva radnika u kulturi.