Kazuo Ohno ističe se kao jedan od najutjecajnijih plesača 20. stoljeća s Merceom Cunninghamom i Pinom Bausch.
Energija koju je Ohno prenosio na svoju publiku bila je impresivnog intenziteta, te se navodi kako su njegovi nastupi publiku ostavljali dirnutu do suza, utopljenu u njegove pokrete koje su promatrali s obožavanjem i čistom zaljubljenošću u njegov lik.
Njegovi pokreti i plesni senzibilitet glavna su inspiracija plesaču Takau Kawaguchiju koji je proveo mnogo vremena analizirajući svaki pokret, mimiku lica, utjelovljujući Ohnovo vlastito tijelo kako bi što vjernije prikazao publici svu ljepotu butoh plesa. Kawaguchi je u tom procesu osjećao Tijelo, pitanja koje Tijelo nameće u cilju postojanja jednog s Tijelom. Sam proces stapanja bio je, kako sam autor napominje, put u nepoznato. No taj put ne samo da je bio nepoznat, nego i usamljen. Proces sjedinjenja u predstavi „About Ohno Kazuo“ je eksperiment koji je generirao nešto novo prateći tragove pokreta Kazuo Ohna.
Mitsuyo Uesugi je butoh plesačica koja je provela najviše vremena kao učenica slavnog Ohna, počevši upijati znanje od sedamdesetih godina 20. stoljeća. U svoje tijelo upila je njegovu tehniku, dušu, metodu, ljubav i ego u potpunosti. Njegova metoda je unutar nje rasla i gradila njezino tijelo, kao i njezinu dušu koja izlazi na vidjelo u „A Story of Lady 'O'“ u kojemu ona još jednom postaje razigrana djevojčica.