Predstava je zapravo čitanje poznate pjesme J. W. Goethea 'Der Elkönig', (Vilinski kralj) koju je uglazbio Franz Schubert. U pjesmi 'Vilinski kralj' se radi o ocu koji s bolesnim sinom jaše prema domu, dijete u groznici vidi vilinskoga kralja koji ga otima od oca. No, kada je otac stigao na odredište dijete u njegovom naručju već je umrlo.
'Les inconsolés' se bavi utjehom točnije ne mogućnošću utjehe. Autor predstave Alain Buffard ne vjeruje u mogućnost utjehe jer trenuci u kojima je utjeha potrebna se ne zabaoravljaju s vremenom već se pamte, a ponekad i ponavljaju. Troje izvođača u predstavi neprestano izmjenjuje uloge, i tako postaju žrtve, pa mučitelji, protivnici i pristaše, djeca i odrasli. Predstava se bavi vremenom nakon događaja, fokusirajući se na neizbrisive trenutke koji će trajati zauvijek. U 'Les inconsolés' istražuje se intiman prostor između nasilja inicijalne traume i povratne predodžbe njezine rekonstrukcije.