Iako inspirirana istoimenim romanom Brama Stokera, predstava Drakula, "nema namjeru prepričavati literarnu strukturu romana", već se - kako objašnjava njezin autor i redatelj András Urbán - "bavi određenim aspektima Drakule ili s njima povezanom balkanskom vampirologijom".
Ili detaljnije:
"Drakula posjeduje svijet čiji sadržaj elementarno ugrožava ljudsku egzistenciju. Znači, predstava se bavi trenutcima koji prkose suvremenoj civilizaciji. No ta civilizacija ubiti uništava sebe. Također nije nevažan društveni aspekt pitanja “tko nam siše krv”, to jest stanje kada je ljudski život potlačen. Čovjek je ponižavan, čovjek je zloupotrebljen. Horor je užas, horor je istina. Žanr horor upotrebljava se za gotovo umilno doticanje istine. Strah jest barijera slobodi. Prostituiranje straha sladak je bijeg od slobode. Drakula nije ulaz u metafizičko, Drakula je ulaz u neljudsko. Pod utjecajem neljudskog čovjekova strast i njegove taštine i svi aktivizmi postaju samo sredstvom bijega od ljudskog, od neljudskog. S velikom predanošću seksualnoj euforiji, očekujemo da nas obuzme."
Urban je za predstavu razvio poseban kazališni jezik koji je umjesto na dijalogu temeljen na vizualnosti, zvuku i osebujnom scenskom bivanju sastavljenom od pokreta, gesta i tjelesnih akcija, ali koje nikad ne prelazi u stilizaciju suvremenog plesa.
Drakula je nastala u tripartitnoj produkciji Zagrebačkog kazališta mladih, SNG Maribor i Teatri Due iz Parme.
