U spomenutoj žalbi, a koju u nastavku prenosimo u cijelosti, među inim stoji i ovo:
"Posljednje četiri godine Grad je Eurokazu davao točno onoliko koliko je pragmatično procjenjivao da je dovoljno da nas se ne izazove na glasno nezadovoljstvo, a crta strateške mudrosti i ravnoteže nije nikad prelažena niti s jedne, niti s druge strane - sve do sada.
Mi u Eurokazu tu zastalost na braniku te crte, i njezino neprelaženje, opravdavali smo na različite ne baš lagodne načine. Pristajali smo na uvažavanje vanjskih recesivnih faktora, ali smo iz godine u godinu vjerovali da se ideja novog modela, ekonomski i estetički zaoštrenije, a u dostojanstvu prohodnije scenske proizvodnje mora sama pojaviti kao praktični ulog kulture i nalog društvene ne-ideološke emancipacije.
Tu smo ideju požurivali i ažurirali, ali smo za nju vrebali quorum.
Vi ste sada tu crtu prešli i na nama je da vas izazovemo da rušenje te ravnoteže (koja, naravno, nije mogla trajati vječno) objasnite."
