Kako je kultura preko noći postala – politička tema?

U Saboru je sijevalo drvlje i kamenje na raspravi o reviziji poslovanja Ministarstvu kulture. Ustanovilo se, naime, svu silu nepravilnosti pa tako i onu o podizanju gotovine sa službenih kartica, te akontacijama za fiktivna službena putovanja.

Iako su sredstva u međuvremenu vraćena, pukao je golemi skandal: prva potpredsjednica Vlade grmi kako će silom stranačke stege smijeniti ministricu, društvene mreže se obilato zgražaju, naslovnice vrište.

Samo sa šest mjeseci zakašnjenja. Jer je nalaz Državne revizije objavljen prije 6 mjeseci. Između ostalog - ovdje.

U Dubrovniku je ključno pitanje prijevremenih izbora postalo ono hoće li osuđeni, i u međuvremenu opet izabrani, HNS-ov gradonačelnik moći potpisati kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture (EPK).

Isto pitanje ovih dana muči i zagrebačke gradske vlasti, svih frakcija. Do te mjere, da je upravo odvajanje Ureda za kulturu navedeno kao jedan od dva formalna uzroka pucanja koalicije Bandić – HSLS!

Splitska kulturna strategija na impresivne 254 kartice na najboljem je putu da postane lektira - toliko o njoj svi pričaju, a malo tko ju je u cijelosti pročitao.

Zatišje u Rijeci pred koji je dan prekinuo Jakov Sedlar, ljut što intendant Frljić i pobočnik mu Blažević nisu pristali 'kupiti' njegovu predstavu Ana Frank od posrednika u vidu lokalne organizacije HDZ-a.

Ukratko - kultura je preko noći postala tema broj jedan i to ne (samo) zahvaljujući Nives Celzijus i Koncertnoj dvorani Lisinski.

Ima u tome nešto od 'mobilizacije svih frontova' pred izbore, ima i nešto potrebe da se politika (dodatno) estradizira, ali ima i – novaca.

Naime, svaki veći domaći grad koji drži do sebe priprema kandidaturu za EPK, a oni koji nisu  - još se glože oko toga. Hoće li ih na koncu biti 9 ili 10, manje je važno od činjenice da su svi u tu avanturu krenuli kao u – rog izobilja.

U zadnji se čas pišu strategije, sastaju fokus grupe, zacrtavaju planovi pokretanja – pazite! - ne jedne nego i po deset (!) novih javnih ustanova. Sve u uvjerenju da će novac iz EU curiti kao med i mlijeko.

Pa se tako za EPK, projekt težak 70 do 170 milijuna eura  kandidiraju gradovi poput Rijeke, u čijem proračunu zjapi rupa od od 290 milijuna kuna.

Ili Osijeka, koji je upravo vlastitom HNK proračun smanjio za četvrtinu, usprkos barem deklarativnoj volji drugog vlasnika da se to ne dogodi.

Ili Zagreba, u kojem su sredstva za kulturu tako drastično rezana proteklih godina da obećanje EPK za neke od korisnika subvencija izgleda kao mana.

I onda se u toj borbi za – zapravo – nepostojeća sredstva, odjednom otkriva topla voda o skandaloznom poslovanju Ministarstva kulture. Istom onom koje je vlastiti resor dovelo do prosjačkog štapa od tek 0.49% državnog proračuna.

Stvar je dakle, u novcima, ne u kulturi.

No, kako god da priča o EPK završila, ako ste porezni obveznik ne bi bilo zgorega da se uputite u iskustva iz susjedstva. Tamošnja je prijestolnica Maribor, 2012. svoju godinu završila u golemom minusu. Oko priličnog dijela kolača još se vode sudski sporovi s Tomažom Pandurom i arhitektima njegova 'Maksa', a zbog deficita gradske blagajne presušila je pipa i za jedan od najstarijih i najuglednijih kazališnih festivala u regiji.

Čemu se možemo nadati na domaćem terenu, na kojem je Ministarstvo kulture postalo bankomat – procijenite sami.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.