Kompanija Peeping Tom dobro je poznata domaćoj kazališnoj publici, prije svega zahvaljujući Tjednu suvremenog plesa, a potom i Festivalu svjetskog kazališta koji ih je uvrstio i u svoje 12. izdanje.
Ovaj put stižu s predstavom Otac ili u izvorniku Vader praizvedenom u svibnju, a koja je, kako najavljuju, dio njihove obiteljske trilogije koju će još činiti predstave Majka i Djeca.
Predstava je smještena u prostor za posjete nekog staračkog doma čiji visoki zidovi samo naglašavaju činjenicu da se sva radnja zbiva duboko pod zemljom. U centru tog ne-svijeta, smještenog negdje između onog živih i mrtvih, stoji figura oca koji se postupno udaljava od ljudske zajednice.
Kako kaže službena najava:
"Njegova priča nije utemeljena na jednom pojedincu već na mitološkoj ulozi oca, pa se u scenama koje eksplodiraju u akciju, a potom naglo zaustavljaju, on doima istovremeno poput Boga koliko i ridikulozno, kao biće bogatog mentalnog života i posve isključeno, propadajuće, prazno. U njegovoj se prošlosti možda krije velika tajna, a možda je jednostavno lud i umišlja. Ostali stanari i osoblje odnose se prema njemu s pažnjom i mržnjom, brigom i ravnodušnošću..."
Predstava se, kažu, bavi sve većim rascjepom između percepcije i realnosti, u trenutcima kad se brzina protoka vremena za ostarjele mijenja u skladu s mogućnostima pokretanja njihovih vlastitih tijela... Otac istražuje trenutak u kojem uspomene (ili su to u biti halucinacije?) starog čovjeka, svojevrsnog Don Quijotea, počnu prijetiti da svakodnevnu realnost pretvore u fantaziju...
