Pomrčina je prvo uprizorenje nekog od tekstova Ruđera Boškovića i pjesama i prikazanja Anice Bošković u hrvatskom kazalištu.
Pomrčina je još jedan Lerov okušaj scenskog propitivanja dubrovačke književne i kazališne baštine, te nastavlja niz započet uprizorenjima tekstova sestre i brata Gjene i Iva Vojnovića, odnosno Držića, Kaznačića, Kazalija, Pucića i, najposlije suvremenih dubrovačkih autora Šehovića, Mojaša, Paljetka i Milišića.
„...Ili kad ružičnu glavu iz valova pomoli Zora / Izjutra rano pa prvom tad poprska svjetlošću cvijeće. / Možeš vidjet i zvijezde da bliješte u sumračnu zraku, ali tek one zvijezde što punije zračna prostranstva, / Jače svjetlošću svojom u vedroj osvjetljuju noći.“ (R. Bošković: Pomrčina Sunca i Mjeseca)