Iako se ples kao izvedbena umjetnost u Hrvatskoj jedva hrva i sa sadašnjošću, autorsko izvedbeni tim, Willy Prager i Sonja Pregrad, odlučili zaviriti i u njegovu budućnost. Kako će plesna umjetnost izgledati za trideset godina i kako će njih dvoje tada plesati, pitali su sebe, a potom 43 druga pitanja postavili izvjesnom 30-godišnjem koreografu i 60-godišnjoj koreografkinji.
Njihove odgovore su potom reformulirali te se služeći se konceptima science fictiona i parazitiranja na tuđim stavovima i paradigmama, inspirirani idejom da SF može biti sve što SF-om proglasimo - došli do - izvedbe.
Kako zamisliti budućnost u poslu koji je notoran po 'kratkom roku trajanja' izvođača ? Da li zamisliti budućnost istovremeno znači i stvoriti je? Može li se, uopće i - kako budućnost otplesati sada i ovdje?
"A poduzetništvo plesa? Hoće li ples postati primijenjena umjetnost u kreiranju naprava budućnosti, kroz razumijevanje prirodnog? Ili je budućnost plesa u tome da nestane, da jednostavno bude dio svake naše težnje? Zašto se kretati ako mogu učiniti sve? To je odgovor. Napravi budućnost. Podbaci budućnost. Podbaci bolje. Sa strahom i nadom.", stoji među inim u službenoj najavi predstave.
Ples u 2043. nastao je u suradnji s katedrom kostimografije Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom profesorice Nine Režek Wilson, pa su pod mentorstvom Ivane Bakal kostime za predstavu napravili studenti diplomskog studija kostimografije - Davor Ivanec, Diana Mihalić i Nika Wenzinger, dok je za naturalističku masku zadužena Marija Bingula.
Budućnost u sadašnjosti plešu, naravno, Willy Prager i Sonja Pregrad.
