Login za korisnike

Orfej u podzemlju

Otac operete i najpozatije podloge za kan-kan, na daskama osječkog HNK naći će se uz pomoć dirigenta Petera Oschanitzkog i redateljice Nine Kleflin.

***

Čelist virtuoz, sladatelj, satiričar, kazališni poduzetnik, otac operete i umjetnik u egzilu – sve to bio je Jacques Offenbach (1819-1880), Francuz njemačkog podrijetla, koji se proslavio pedesetih i šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, a u nasljeđe nam je ostavio jednu od najpopularnijih skladbi klasične glazbe uopće – Galop infernal, poznatiji i kao francuski kan-kan.

Iako danas možda najpoznatiji po svojoj jedinoj pravoj operi, Hoffmanovim pričama, koju je skladao pred smrt i nije uspio završiti (nego je to učinio njegov prijatelj Ernest Guiraud), Offenbach je napisao preko sto opereta, koje su kombinirale satiru kulture i politike njegova vremena s parodijama velikih opera.

Njegova karijera imala je strmoglav uzlet – studirati je prestao već nakon prve godine na Pariškom konzervatoriju, zbog nedostatka novca, no već je tada bio vrhunski glazbenik, kojem je malo trebalo da počne svirati s poznatim pijanistima poput Antona Rubensteina, Liszta i Mendelssohna, a 1850. postao je i dirigent u Théâtre Français. Nezadovoljan situacijom gdje uprava često nije prihvaćala njegove ideje o vođenju orkestra i glazbenim aranžmanima, Offenbach je za vrijeme EXPO-a 1855. iznajmio teatar koji je nazvao Bouffes Parisiens i posvetio se svom omiljenom izričaju – glazbenoj satiri. Međutim, u početku je smio raditi samo komorne predstave kraćeg trajanja i s ograničenim brojem izvođača, a tek je 1858., kad su mu ograničenja ukinuta, skladao svoje prvo duže djelo, 'Orfeja u podzemlju', koji završava spomenutim kan-kanom. Kan-kan je danas centralna točka u Moulin Rougeu, a verzije, parodije i adaptacije su brojne – poput video isječka koji slijedi, a koji spada u početke zvjezdanih karijera danas uspješnih britanskih glumaca Hugha Lauriea, Stephena Frya, Kennetha Branagha, Emme Thompson i Imelde Staunton.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=UeTvwwDPdp0&feature=related]
Galop infernal u Peter's Friends, r: Kenneth Branagh

Orfej u podzemlju parodija je, naravno, na Glückova 'Orfeja i Euridiku', te na grčku/rimsku mitologiju uopće, a priča ide ovako: Orfej i Euridika nisu nesretno smrću razdvojeni ljubavnici, već muž i žena u lošem braku, koji se mrze i varaju jedno drugo s pastirima. Kad afere izađu na vidjelo, Euridika inzistira da prekinu brak, no Orfej, bojeći se osvete Javnog Mnijenja (koje se pojavljuje kao lik u opereti), zataškava skandal.

Euridikin ljubavnik pastir, zapravo je maskirani Pluton, koji se s Orfejem dogovorio da je ubiju, kako bi u podzemlju mogao dalje uživati u njenim čarima. Euridika otkriva da život s druge strane i nije tako loše kad je u nju zaljubljen bog podzemlja, te odlazi s Plutonom, ostavivši Orfeju poruku da je 'neodgodivo zadržana'.

Druga scena događa se na Olimpu, gdje se bogovi dosađuju, a zatim stiže Pluton, koji ih navede na pobunu protiv lošeg nektara i ambrozije te povede na tulum u podzemlje. Jupitera situacija razbjesni, a mora još i srediti stvar s Orfejem i Euridikom...

U drugom činu saznajemo da se Euridika dok nema Plutona smrtno dosađuje uz čuvara Johna Stiksa, koji joj prepričava priče iz vremena kad je bio kralj Beocije, a zatim joj dođe Jupiter, koji se provukao kroz ključanicu preuzevški oblik zlatne muhe. Obećaje joj da će je izbaviti, no ne zato da pomogne Orfeju, već je želi za sebe.

U međuvremenu, razulareni bogovi tulumare, i upravo u trenutku u kojem Jupiter pokušava prokrijumčariti Euridiku van iz podzemlja, započinje veliki zajednički ples – Galop infernal. Naravno, dolazi i Orfej, pod pritiskom Javnog Mijenja, te nevoljko pristaje odigrati igru gdje se ne smije okrenuti kako ne bi izgubio Euridiku zauvijek, a Jupiter ga prevari tako što baci munu zbog koje se Orfej naglo okrene... i sve završava sretno, reprizom kan-kana.

Opereta je u Parizu prvi put odigrana 21. 10. 1858., a zatim su uslijedile bečka (1860.), broadwayska (1861.) i londonska premijera (1865.). U Hrvatskoj je prvi put postavljena 1897., u HNK pod ravnanjem dirigenta Srećka Albinija, a u osječki se HNK vraća prvi put nakon 1923., kad je zadnji puta izvođena. Za ovu verziju zaslužni su dirigent Peter Oschanitzky, te redateljica Nina Kleflin.

/photo: Damir Rajle/


Odgovori