Naslovnica > PREDSTAVE > Orfej u podzemlju

Orfej u podzemlju

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Otac operete i najpozatije podloge za kan-kan, na daskama osječkog HNK naći će se uz pomoć dirigenta Petera Oschanitzkog i redateljice Nine Kleflin.
autorski tim funkcija
Jacques Offenbachskladatelj
Hector Cremiéuxautor libreta
Slaven Špišićasistent redatelja
Damir Šenkkorepetitor
Ljubica Vuletićasistent dirigenta
Ljubica Vuletićzborovođa
Igor Šimonjikoncertni majstor
Peter Oschanitzkydirigent
Ivana Bakalkostimograf
Ioan Paunakoncertni majstor
Igor Valerikorepetitor
Larisa ( Lipovac ) Navojeckoreograf
Irena Budakinspicijent
Ludovic Halévyautor libreta
Iskra Stanojević
Nina Kleflinredatelj

Čelist virtuoz, sladatelj, satiričar, kazališni poduzetnik, otac operete i umjetnik u egzilu – sve to bio je Jacques Offenbach (1819-1880), Francuz njemačkog podrijetla, koji se proslavio pedesetih i šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, a u nasljeđe nam je ostavio jednu od najpopularnijih skladbi klasične glazbe uopće – Galop infernal, poznatiji i kao francuski kan-kan.

Iako danas možda najpoznatiji po svojoj jedinoj pravoj operi, Hoffmanovim pričama, koju je skladao pred smrt i nije uspio završiti (nego je to učinio njegov prijatelj Ernest Guiraud), Offenbach je napisao preko sto opereta, koje su kombinirale satiru kulture i politike njegova vremena s parodijama velikih opera.

Njegova karijera imala je strmoglav uzlet – studirati je prestao već nakon prve godine na Pariškom konzervatoriju, zbog nedostatka novca, no već je tada bio vrhunski glazbenik, kojem je malo trebalo da počne svirati s poznatim pijanistima poput Antona Rubensteina, Liszta i Mendelssohna, a 1850. postao je i dirigent u Théâtre Français. Nezadovoljan situacijom gdje uprava često nije prihvaćala njegove ideje o vođenju orkestra i glazbenim aranžmanima, Offenbach je za vrijeme EXPO-a 1855. iznajmio teatar koji je nazvao Bouffes Parisiens i posvetio se svom omiljenom izričaju – glazbenoj satiri. Međutim, u početku je smio raditi samo komorne predstave kraćeg trajanja i s ograničenim brojem izvođača, a tek je 1858., kad su mu ograničenja ukinuta, skladao svoje prvo duže djelo, 'Orfeja u podzemlju', koji završava spomenutim kan-kanom. Kan-kan je danas centralna točka u Moulin Rougeu, a verzije, parodije i adaptacije su brojne – poput video isječka koji slijedi, a koji spada u početke zvjezdanih karijera danas uspješnih britanskih glumaca Hugha Lauriea, Stephena Frya, Kennetha Branagha, Emme Thompson i Imelde Staunton.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=UeTvwwDPdp0&feature=related]
Galop infernal u Peter's Friends, r: Kenneth Branagh

Orfej u podzemlju parodija je, naravno, na Glückova 'Orfeja i Euridiku', te na grčku/rimsku mitologiju uopće, a priča ide ovako: Orfej i Euridika nisu nesretno smrću razdvojeni ljubavnici, već muž i žena u lošem braku, koji se mrze i varaju jedno drugo s pastirima. Kad afere izađu na vidjelo, Euridika inzistira da prekinu brak, no Orfej, bojeći se osvete Javnog Mnijenja (koje se pojavljuje kao lik u opereti), zataškava skandal.

Euridikin ljubavnik pastir, zapravo je maskirani Pluton, koji se s Orfejem dogovorio da je ubiju, kako bi u podzemlju mogao dalje uživati u njenim čarima. Euridika otkriva da život s druge strane i nije tako loše kad je u nju zaljubljen bog podzemlja, te odlazi s Plutonom, ostavivši Orfeju poruku da je 'neodgodivo zadržana'.

Druga scena događa se na Olimpu, gdje se bogovi dosađuju, a zatim stiže Pluton, koji ih navede na pobunu protiv lošeg nektara i ambrozije te povede na tulum u podzemlje. Jupitera situacija razbjesni, a mora još i srediti stvar s Orfejem i Euridikom...

U drugom činu saznajemo da se Euridika dok nema Plutona smrtno dosađuje uz čuvara Johna Stiksa, koji joj prepričava priče iz vremena kad je bio kralj Beocije, a zatim joj dođe Jupiter, koji se provukao kroz ključanicu preuzevški oblik zlatne muhe. Obećaje joj da će je izbaviti, no ne zato da pomogne Orfeju, već je želi za sebe.

U međuvremenu, razulareni bogovi tulumare, i upravo u trenutku u kojem Jupiter pokušava prokrijumčariti Euridiku van iz podzemlja, započinje veliki zajednički ples – Galop infernal. Naravno, dolazi i Orfej, pod pritiskom Javnog Mijenja, te nevoljko pristaje odigrati igru gdje se ne smije okrenuti kako ne bi izgubio Euridiku zauvijek, a Jupiter ga prevari tako što baci munu zbog koje se Orfej naglo okrene... i sve završava sretno, reprizom kan-kana.

Opereta je u Parizu prvi put odigrana 21. 10. 1858., a zatim su uslijedile bečka (1860.), broadwayska (1861.) i londonska premijera (1865.). U Hrvatskoj je prvi put postavljena 1897., u HNK pod ravnanjem dirigenta Srećka Albinija, a u osječki se HNK vraća prvi put nakon 1923., kad je zadnji puta izvođena. Za ovu verziju zaslužni su dirigent Peter Oschanitzky, te redateljica Nina Kleflin.

/photo: Damir Rajle/

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter