Nekadašnji izvođač u trupi Jana Fabrea, Emio Greco od 1996. radi u tandemu s redateljem i drmaturgom Pieterom C. Scholtenom, s kojim je prvo osnovao vlastitu kompaniju, a potom 2009. i International Choreographic Arts Centre Amsterdam (ICKamsterdam), 2009. godine.
Prema vlastitom priznanju, ovaj autorski tandem zanimaju nove plesne forme i dramaturgija tijela, a najnoviji izazov pronašli su u sličnostima mentalnih priprema boksača i plesača, te u virtuoznosti potrebnoj za 'izvedbu' u obje te djelatnosti.
Rezultat je predstava Rocco, inspirirana filmom Rocco e i suoi Fratelli redatelja Luchina Viscontia, nagrađenim Srebrnim lavom na Mostri 1960.
U izvorniku to je studija ruralne talijanske obitelji koju majka (Katina Paxinou) odvodi na sjever, točnije u Milano, u kojem se petero braće Vincenzo, Simone, Rocco, Ciro i Luca pokušavaju naviknuti na život u velikom, impersonalnom gradu. Radnja se vrti oko protitke Nadie (Annie Girardot), koju snube i boksač Simone i Rocco (Alain Delon), netom pristigao s odsluženja vojnog roka. Ključna je scena filma ona u kojoj Simone siluje Nadiu pred Roccom, da bi je potonji prepustio bratu u tragičnoj želji da učini sve što je u njegovoj moći kako bi obitelj održao na okupu...
U predstavi pak, plesači postaju boksači i obratno. U boksačkom ringu, tvrdi službena najava predstavljaju bratsvo u svakom smislu te riječi - "dobro i loše, vragove i anđele, androgino i incestuozno. Oni su Kaïn iAbel, Romul i Rem, Stanlio i Olio..."
Predstava je 2012. dobila nagradu danskog Udruženja izvedbenih prostora, VSCD, za najimpresivnuju plesnu produkciju godine.
