Oktet, komorna 16-minutna skladba za orkestar neobičnog puhačkog sastava, nastala je 1923. i danas se genralno smatra početkom neoklasicizma u opusu Igora Stravinskog, premda je najveći dio njegovih značajki već demonstrirao u svojoj operi Mavra (1921–22). No, za razliku od Mavre, Stravinsky je Octet popratio i člankom u kojem iznosi svoj formalističke ideje, zbog kojih su skladbu kritičari na praizvedbi u Parizu nazvali "lošom šalom".
Gotovo cijelo stoljeće kasnije, Octet je svojom kompleksom strukturom i variranjem formi klaične njemačke tradicije inspirirao slovenskog koreografa Iztoka Kovača, koji ga koreografski rastavlja, zatim analizira te rekonstruira i vizualizira u scensko djelo za orkestar, plesače i skupinu vizualnih umjetnika.
Tom neobičnom kombinacijom, Kovač kroz različite perspektive stvara 8-djelnu strukturu za 14 izvođača, te istražuje odnose među umjetnicima koji sudjeluju na ovom projektu, a Octet predstavlja kao i dalje važno i aktualno glazbeno djelo.
