Ples posrtanja i spoticanja rezultat je višetjedne rezidencije Petre Zanki i Britte Wirthmüller u Schaubühne Lindenfels u Leipzigu, na čijoj je sceni predstava premijerno o i izvedena. Dvije autorice i izvođačice nakon niza zajedničkih projekata u ovom se, kako i naslov kaže bave posrtanjem i spoticenjem, pri čemu za njih 'posrnuti' znači izgubiti oslonac na navodno poznatom terenu.
Ipak, kažu, 'posrtanje' nije nužno padanje, već predstavlja mogućnost padanja, dok onaj 'koji se spotiče i ne pada', po riječima mišljenju autorica postaje - 'umjetnik je pokreta'
ili kako službeno najavljuju:
Kada se spotaknemo na ulici, odmah nas obuzima osjećaj srama. Tijelo u spoticanju ne pripada idealu samo- kontrolirajućeg i funkcionalnog tijela. Naprotiv, ono se opire općoj težnji za predvidljivošću i dostupnošću. Ipak, sam pokret spoticanja pokazatelj je ekspertize kretanja.