Temeljen na filmu Mela Brooksa iz 1968. (nagrađenom Oscarom za najbolji scenarij), ‘The Producers‘ je praizveden na Broadwayu 2001. i ‘na prepad’ je osvojio kazališni svijet. U režiji Susan Stroman glavne su uloge dopale Nathana Lanea i Matthewa Brodericka, a predstava je nominirana za čak 15 Tony nagrada, da bi ih na kraju osvojila ‘samo’ dvanaest.
Lanea i Broderick su potom na neko vrijeme zamjenile manje poznate kolege, a povratak izvorne postave na Broadway potpuno je sludio publiku. Nathan Lane, Matthew Broderick i društvo uspjeli su u prvih 12 sati prodaje za blok predstava od 30. prosinca do 4. travnja, prodati 39,000 ulaznica u protuvrijednosti od 3,6 milijuna dolara! Time su srušili vlastiti rekord iz 2001. kad su prvog dana prodaje utržili ‘samo’ 3,3 milijuna $!
Na koncu, isti je glumački dvojac predvođen redateljicom Stroman, 2005. snimio i remake Brooksova filma, te tako produkciju Producenta učinio doista jedinstvenim slučajem u svijetu kako kazališta, tako i filma.
Radnja je pak slijećea: 1959. New Yorku, Max Bialystock, nekdašnji kralj Broadwaya, na rubu je potpunog sloma, a sve njegove predstave gase se odmah po prvoj izvedbi. Jednog dana upoznaje neurotičnog i super-osjetljivog računovođu Lea Blooma koji mu nudi zanimljiv plan: u predprodukciji mjuzikla prikupiti daleko više novca no što je za postavljanje istog potrebno, a potom se pobrinuti da predstava ekspresno propadne, te - razliku novaca spremiti u džep.
Njih dvojica kreću u realizaciju plana, a prva stvaka je pronalazak najgoreg mogućeg libreta. Idealnog autora pronalaze u odbjeglom nacistu Franzu Liebkenu, i njegovu godinama usavršavanom uratku - 'Springtime For Hitler'. No, da bi dobili prava na njegovo izvođenje, morat će prosegnuti na vjernost Hitleru i još koješta...
No, svim njihovim produkcijkim smicalicama uprkos, predstava će imati posve neočekivan rezultat zbpg kojeg će naši junaci završiti čak u - Sing Singu...
S golemim produkcijskim zahtjevima izvornika - 127 uloga, 150 kostima, 12 promjena dekora, itd.itd. - u koštac se odlučilo uhvatiti Pozorište na Terazijama, a režiju predstave povjerili su Jugu Radivojeviću.
