Solo pod nazivom ‘Something to do with death’, nastao je u koprodukciji umjetničke organizacije VRUM kolektiv, SZENE Salzburg i Salzburg Experimental Academy of Dance, a premijerno je izveden 16. i 17. siječnja u sklopu ‘New faces, new dances‘ festivala.
Predstava je potom gostovala na 25. Tjednu suvremenog plesa u sklopu programa Hrvatske koreografske platforme, kad se u njezinoj izvedbi kao poseban gost pojavio i Mario Kovač.
Startna pozicija ovog koreografskog istraživanja, kaže autorica, jest performativna analiza struktura koje utječu na način na koji percipiramo izvođačicu, njene kodove i pokrete. Produkt je izvedbeni solo materijal koji počiva na ostacima svakodnevnog heroizma. Baza istraživanja je kontrapunkt između vanjskog oklopa (maske) i unutrašnjeg svijeta subjekta, takozvana makro i mikrokozmos opozicija, te frikcija koja se pojavljuje u dodirnim točkama te dvije opozicije. Fizikalnost izvođačice manipulirana je različitim pristupima korištenju tajminga, rekvizita, glasa, zvukova i glazbe, i različitim emocionalmm stanjima.
Istraživanje struktura filmske režije, te vremensko-prostorna korelacija između filmskih rezova i koreografskih metoda od posebnog je interesa. Rezultati tog istraživanja, kao i filmska glazba Enia Morriconea, aplicirani su na suvremenu realnost autorice, osobne izvore i temu.
No, u odnosnu na salzburšku, i onu prvu zagrebačku verziju, 'Something...' se opet promijenio, a jedna od glavnih novina jest korištenje teksta koji je napisala sama autorica, koja kao inspiraciju navodi Meg Stuart, američku koreografkinju sa stalnim boravkom u Europi, osnivačicu plesne skupine Damaged Goods.
[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=uszAw9I8Nj0]
Sanja Tropp Frühwald, koreografkinja, autorica i plesačica diplomirala je novinarstvo i politologiju na Faklutetu političkih znanosti u Zagrebu 2001., te na Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD) 2007 godine.
Surađivala je s brojnim domaćim i inozemnim koreografima, redateljima i trupama (Tanja Zgonc, Charles Linehan, BadCo, Matej Kejžar, Ted Stoffer, Matsune&Subal, Eileen Standley, Ori Flomin,...), a sama je autorica niza plesnih (Morning; Birds, birds, birds; Flutter; Moving south; Pyrtaneion; Almost;...), i multimedijalnih projekata (I think I see myself on CCTV; Trashendo; Stand in motion,...) te foto-instalacija (Bloody wedding; Strawberry fields forever,...) predstavljenih u Hrvatskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Italiji, Portugalu i Argentini.