U drevnim nebeskim kućama Bliskog Istoka postojali su hramovi posvećeni različitim božanstvima, u kojima je bila uobičajena sveta prostitucija, o čemu je pisao i starogrčki povjesničar Herodot. Običaj je bio da svaka žena barem jednom u životu prije udaje spava s nekim neznancem koji je odabere u Afroditinom hramu. Žena bi zauzela svoje mjesto u hramu i ne bi otišla kući dok neki neznanac ne bi bacio novac u njezino krilo i spavao s njom izvan hrama. Žena to nije mogla odbiti jer se odbijanje smatralo grijehom. Nakon seksualnog odnosa, bila bi otpuštena iz hrama i slobodna vratiti se kući. Privlačne žene brzo bi mogle otići, ali one neugledne morale su čekati, ponekad čak i tri ili četiri godine, jer nisu ispunile svoju dužnost. Ovaj se običaj prakticirao i na Cipru, u drevnom kraljevstvu Pafos.
Priča o tom povijesnom fenomenu okosnica je trećeg dijela koreografskog istraživanja nazvanog Houses of Heaven, autorskog dvojca Milena Ugren Koulas i George Koulas.