Naslovnica > Osobe > OSOBE > Romeo Castellucci

Romeo Castellucci

GODINA ROĐENJA:
MJESTO ROĐENJA:
predstava produkcija funkcija
Go down, Moses, ............redatelj
Go down, Moses, ............scenograf
Go down, Moses, ............kostimograf
Go down, Moses, ............oblikovatelj svjetla
Go down, Moses, ............autor tekstova
O konceptu lica Sina Božjeg, ...................autor
O konceptu lica Sina Božjeg, ...................redatelj

Romeo Castellucci je talijanski kazališni redatelj koji je svjetsku slavu stekao svojim provokativnim i inovativnim scenskim uprizorenjima kojima posljednjih nekoliko desetljeća pomiče granice kazališta razbijajući formalne okvire umjetničkih, medijskih i društvenih kategorija.

Castellucci je rođen 1960. godine u Ceseni u Italiji. Diplomirao je slikarstvo i scenografiju na Accademia di belle arti u Bologni. 1981. godine sa sestrom teoretičarkom Claudijom Castellucci i suprugom glazbenicom Chiarom Guidi osniva Socìetas Raffaello Sanzio koja će postati jedna od najtraženijih suvremenih talijanskih kazališnih skupina.

Izvan Italije debitirali su upravo na zagrebačkom Eurokazu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavom Sveta Sofija (Santa Sofia, 1986.). Devedesetih godina slijedila su brojna ostvarenja: Gilgameš (Gilgamesh, 1990.); Hamlet. Žestoka vanjština smrti mekušca (Amleto. La veemente esteriorità della morte di un mollusco, 1992.); Masoch. Trijumfi kazališta kao pasivne moći, krivica i poraz (Masoch. I trionfi del teatro come potenza passiva, colpa e sconfitta, 1993.); Orestea (organska komedija?) (Orestea (Una commedia organica?), 1995.); Julije Cezar (Giulio Cesare, 1997.); Postanak. Iz muzeja spavanja (Genesi. From the museum of sleep, 1999.) te Putovanje nakraj noći (Voyage au bout de la nuit, 1999.) 1999. prema romanu Louis-Ferdinanda Célinea. U razdoblju od 2002. i 2004. godine nastaje opsežan ciklus Tragedija Endogonidia (Tragedia Endogonidia), 2006. predstava Hej djevojko! (Hey Girl!), a potom 2008. ciklus Božanstvena komedija u tri dijela Pakao, Čistilište i Raj. Ciklus inspiriran djelom Dantea Alighierija Le Monde je proglasio najboljom izvedbom te jednim od deset najutjecajnijih kulturnih događaja prvog desetljeća 21. stoljeća.

2010. godine Castellucci i njegova skupina započinju novi projekt koji rezultira prvo predstavom O konceptu lica Sina Božjeg (Sul concetto di volto nel figlio di Dio), potom 2011. predstavom Svećenikov crni veo (Il velo nero del pastore) prema motivima priče Nathaniela Hawthornea te na koncu 2012. predstavom Restoran četiri godišnja doba (Four Seasons Restaurant). 2002. godine Ministarstvo kulture Republike Francuske dodijelilo je Romeu Castellucciju počasnu titulu Viteza reda umjetnosti i književnosti.

Nazivani terminima kao što su ikonoklastičko kazalište, kazalište slika ili slikarsko kazalište, Castelluccijevi radovi uistinu su uprizorenja, tabloi, žive ili pokretne slike u najizvornijem značenju ovih termina. Slike koje su istovremeno vizualne i zvučne nisu komunikativne na način formalnih značenjskih sustava kao što je jezik već su sugestivne onako kako je to primjerice glazba. One nisu samo provokativne jer ruše klasične kazališne konvencije i na scenu dovode elemente koji sceni ne pripadaju (životinje, strojeve za pranje rublja, automobile) nego su i šokantne prikazima koje nude – golotinjom, seksom, deformacijom, krvlju, nasiljem.

Castellucijevi radovi pripadaju teatru okrutnosti na tragu Antonina Artauda koji je kazalište težio osloboditi tiranije verbalnog jezika kako bi ono samo postalo neposredni oblik misli odnosno (kolektivne) podsvijesti. Ujedno je to i intermedijalno kazalište jer objedinjuje elemente različitih drugih umjetničkih grana posebno slikarstva, performansa, novih medija, filma i videa, a ništa manje nije tehnološko jer Castelluccijeva scena obiluje tehnološki vrlo inovativnim rješenjima pri čemu je koreografija stroja neodvojiva od koreografije ljudskog pokreta.

Romeo Castellucci za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade: Europsku nagradu za novu kazališnu realnost skupini Socìetas Raffaello Sanzio, 2002. odlikovan je Odličjem Viteza reda umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Republike Francuske, imenovan je za ravnatelja kazališnog dijela 37. Međunarodnoga kazališnog festivala Venecijanskoga biennalea s programom Pompeji, roman od pepela za koji je dobio i posebnu UBU nagradu, njegove predstave Julije Cezar i Genesi from the museum of sleep osvajaju UBU nagrade za Najbolju predstavu godine, imenovan je za Artiste Associé 62. izdanja festivala u Avignonu, nagrađen je Zlatnim lavom za životno djelo na Biennale Teatro di Venezia, Umjetnički odjel Sveučilišta u Bologni dodjeljuje mu Počasnu diplomu za glazbu i kazalište, 2011. Syndicat de la critique Théâtre, Musique et Danse dodjeljuje Prix Europe Francophone operi Parsifal Richarda Wagnera u njegovoj režiji, a 2012. s predstavom O konceptu lica sina Božjega na BITEF-u i MESS-u osvaja Nagradu za predstavu godine.

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE