Janusz Głowacki

datum rođenja: 13.9. 1938.
mjesto rođenja: Poznań
datum smrti: 19.8. 2017.



Janusz Głowacki, rođen u Poznanju 13. 9. 1938. Diplomirao je poljsku filologiju na Varšavskome sveučilištu. Godine 1960. debitira u Almanahu mladih kao prozaik. Piše i filmske scenarije, a potom se ponajviše bavi kazalištem. Početkom osamdesetih emigrira u Sjedinjene Američke Države.

Sin je pisca dječjih i omladinskih romana te urednice u poznatim izdavačkim kućama. Nesuđeni student glume (nije prošao prijamni ispit), Głowacki je studirao polonistiku, a jedan od profesora bio mu je i poznati teatrolog Jan Kott s kojim će se posebno zbližiti, i to će prijateljstvo presudno odrediti njegovo zanimanje za kazalište. Još kao student Głowacki piše filmske i kazališne kritike, a poslije i novinske reportaže, posebno se zanimajući za gubitnike s margine društva. S istim se zanimanjem okušava i kao pripovjedač i romansijer te svojom živom prozom privlači pozornost filmskih redatelja koji ga pozivaju na suradnju.

Piše scenarije za filmove Andrzeja Wajde (Lov na muhe, 1969.) i Jansza Morgensterna (Ljubav mora umrijeti, 1972.). Godine 1975. odlazi u SAD te sve do početka osamdesetih putuje Amerikom pokušavajući uspostaviti veze s piscima i kazališnim redateljima koji bi ga mogli 'plasirati' u novoj domovini. Počinje intenzivno pisati za kazalište, a veći uspjeh postiže koncem osamdesetih i u devedesetima kada nastaju njegove najpoznatije drame: Lov na žohare, Fortinbras se napio i Antigona u New Yorku, komad u kojem prognanu tebansku kraljevnu transponira, u lik portorikanske švelje, među beskućnike u Tompkins Square Parku. Praizvedena godine 1992., Antigona u New Yorku će mu priskrbiti svjetski uspjeh, postavši jednom od najizvođenijih suvremenih drama u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća.

Njegovi se komadi s uspjehom igraju u Americi (u anketi Timea, 1993. je kao pisac koji 'najbolje umije prenijeti iskustva emigranata iz Središnje Europe i, možda, najzajedljiviji satiričar' osvojio svojom Antigonom 6. mjesto na Top 10 najboljih američkih predstava godine), ali i širom svijeta.

Głowacki se rado i nadasve duhovito poigrava mitovima (Antigona) i općim mjestima svjetske književnosti (Shakespeare, Čehov...), transponirajući ih u suvremenost. Njegovi likovi su mali ljudi kojima je nimalo herojska suvremena povijest protiv njihove volje namijenila uloge svojih junaka.

U domovini je nedvojbeno najpopularniji suvremeni dramatičar, a znameniti šekspirolog Jan Kott ga stavlja uz bok Rozewiczu i Mrozeku i smatra jednim od trojice najvažnijih poljskih dramskih pisaca današnjice. Četvrta sestra praizvedena je u Teatru Powszechnom u Warszawi, a nakon toga doživjela je premijere i u nacionalnim kućama u Wroclawu i Bydgoszczu. Najvažnija djela su mu, prema ocjeni kritike, Centrifuga besmisla (pripovijetke, 1968.), Novi ples la-ba-da (pripovijetke, 1970.), Paradis (roman, 1973.), Lov na muhe i druge pripovijetke (1974.), Fortinbras se napio (drama, 1989.), Četvrta sestra (drama, 1992.).

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI