Wiener Festwochen najve\u0107i su kazali\u0161ni festival u srednjoj Europi, koji je ove godine okupio vi\u0161e od trideset predstava, me\u0111u kojima su imena ve\u0107 poznata europskoj festivalskoj publici (kao \u0161to je Oskar Kor\u0161unovas, Pippo Delbono, David Espinosa, Jan Fabre, Simon McBurney\u00a0 i Falk Richter, s projektom \u010diji je za\u010detak bio na Venecijanskom biennaleu), ali i niz manje poznatih imena koja su postigla veliki uspjeh u svojim mati\u010dnim zemljama. Nakon velikog uspjeha Jel\u010di\u0107evog Galeba, kojeg su publika i kritika do\u010dekali s odu\u0161evljenjem, ove godine doma\u0107e snage zastupa Oliver Frlji\u0107, i to koprodukcijom HNK Ivan pl.Zajc, ljubljanskog Mladinskog gledali\u0161\u010da i samog festivala. Predstava \u201eVa\u0161e nasilje i na\u0161e nasilje\u201c inspirirana je esejom Petera Weissa Estetika otpora, a sude\u0107i po najavama, be\u010dku publiku o\u010dekuje tipi\u010dna Frlji\u0107eva estetika.<\/p>\n
Jedan (ponovno) svojevoljno produ\u017eeni vikend dovoljan je za \u00a0dvije produkcije na Festwochenu \u2013 Na dnu <\/em>Oskara Kor\u0161unovasa i Tri sestre <\/em>u re\u017eiji mlade nade ruskog teatra Timofeyja Kulyabina. Na\u017ealost, problem kazali\u0161nih festivala je da u tri dana ne mo\u017eete pogledati deset, ve\u0107 svega \u2013 tri predstave, a za budu\u0107e posjetitelje vrijedi napomenuti i da put treba malo pomnije i pametnije planirati, jer su mnoge produkcije tjednima unaprijed rasprodane. Poslovi\u010dnu ljubaznost njihovog ureda za odnose s javno\u0161\u0107u ne treba posebno isticati \u2013 \u010dinjenica da su se dopisivali sa mnom nekoliko dana kako bismo uspjeli slo\u017eiti \u201eidealan aran\u017eman\u201c\u00a0 govori sama za sebe.<\/p>\n Na dnu Maksima Gorkog predlo\u017eak je za sjajnu jednosatnu predstavu Oskara Kor\u0161unovasa u produkciji njegovog teatra. Predstava je nastala neposredno nakon Hamleta, o kojem smo vam vi\u0161e pisali ovdje, i u svojevrsnoj opreci prema njemu \u2013 za razliku od visokog stupnja teatralizacije u Hamletu, u Gorkijevoj drami Kor\u0161unovas dokida sve kazali\u0161ne efekte i svu pozornost stavlja na glumce\/izvo\u0111a\u010de koji su u potpunosti izlo\u017eeni publici. Kor\u0161unovas, \u010ditaju\u0107i Gorkog preko Becketta, uzima samo posljednji \u010din drame Na dnu, koja se odvija nakon odlaska putnika\/propovjednika Luke iz skloni\u0161ta. Kor\u0161unovasova teza ka\u017ee da su se lica u tom posljednjem \u010dinu Gorkijeve socijalne drame na\u0161la u goroj poziciji nego li Beckettovi Vladimir i Estragon koji \u010dekaju Godota \u2013 za razliku od njih, Gorkijevi likovi vidjeli su svog Boga u liku Luke, onog koji im pru\u017ea la\u017enu nadu i tjera ih da \u017eive dalje, a \u017eivot nakon njegovog odlaska osu\u0111en je na tjeskobu, razgovore o smislu \u017eivota, postojanju Boga i \u2013 vodku.<\/p>\n Ovaj pristup Gorkijevoj drami, u kojoj se, kao i u ve\u0107ini \u010cehovljevih tekstova kako ka\u017ee floskula, \u201emalo toga dogodi\u201c, iznimno je zanimljiv. Ono \u0161to lica govore u \u010detvrtom \u010dinu zapravo govore i kroz \u010ditav komad, dok je sama radnja zapravo razvedena i ne pretjerano zanimljiva. Dokidanjem lica Luke, svojevrsnog kontrapunkta svijetu Gorkijevih junaka, koji ohrabruje svakog pojedinog lika ove drame, ne\u0161to izme\u0111u svete lude ruske tradicije i propovjednika kakvog bismo i danas mogli na\u0107i na cesti, Kor\u0161unovas stavlja lica u \u201ebezizlaznu situaciju\u201c, i dovodi ih do samog egzistencijalnog ruba.<\/p>\n