{"id":686,"date":"2015-06-01T09:56:07","date_gmt":"2015-06-01T08:56:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.teatar.hr\/blogeri\/?p=686"},"modified":"2015-08-24T17:08:51","modified_gmt":"2015-08-24T15:08:51","slug":"becki-dnevnik-castelluci-wiener-festwochen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.teatar.hr\/blogeri\/hrvoje-korbar\/becki-dnevnik-castelluci-wiener-festwochen\/","title":{"rendered":"Be\u010dki dnevnik: Castelluci @ Wiener Festwochen"},"content":{"rendered":"

Iako se u Hrvatskoj malo kad ozbiljno govori o potencijalu kulturnog turizma, pa smo tako u jednoj o posljednjih rasprava o toj grani mogli \u010duti pone\u0161to o velikom potencijalu marijanskih sveti\u0161ta u okolici Zagreba, za sve koji su u Hrvatskoj \u017eeljni kulture, a posebno kazali\u0161ta, vrijedi preporu\u010diti Be\u010d, grad koji je dobar dio svoje turisti\u010dke promocije izgradio upravo na kulturi.<\/p>\n

Mo\u017eda se radi samo o tome da je Be\u010d, kako je jednom prilikom ustvrdio jedan moj profesor Be\u010d vru\u0107i san svih zagreba\u010dkih malogra\u0111ana (me\u0111u koje se po tom kriteriju i sam ubrajam) ali Wiener Festwochen na mene su (prvog dana) ostavili dojam ozbiljno organiziranog festivala. Uspore\u0111ivati Festwochen sa stanjem na doma\u0107im kazali\u0161nim festivalima naprosto nema smisla \u2013 Festwochen su me\u0111unarodni festival koji ravnopravno okuplja vode\u0107a imena europske i svjetske kazali\u0161ne scene \u010dije nove projekte (ko)producira, ali i mlade autore s njema\u010dkog govornog podru\u010dja te gostovanja iz \u010ditavog svijeta, me\u0111u kojima se nerijetko na\u0111u i hrvatske predstave.<\/p>\n

O tome na koji na\u010din su novinari\u00a0 tretirani od strane osoblja ureda za odnose s javno\u0161\u0107u uop\u0107e ne treba govoriti, kao ni o prisutnosti festivala u doma\u0107im medijima, ali i na ulicama Be\u010da.\u00a0 Festival tako ostavlja dojam doga\u0111aja koji nije va\u017ean samo za uzak krug poklonika kazali\u0161ta i kazali\u0161nih profesionalaca, \u0161to potvr\u0111uje i vrlo velik broj izvedbi odre\u0111enih produkcija (npr. Ibsenov Jon Gabriel Borkman, o kojem \u0107ete mo\u0107i \u010ditati \u2013 ve\u0107 sutra, bit \u0107e izveden \u010dak 12 puta tijekom festivala).<\/p>\n

Koli\u010dina programa na festivalu zapravo i ote\u017eava izbor programa ukoliko na raspolaganju imate samo jedan (svojevoljno) produ\u017eeni vikend, pa smo tako prvi dan odlu\u010dili pogledati Go Down, Moses!<\/em>, predstavu Societas Rafaello Sanzio u re\u017eiji Romea Castellucija koji se bavi Knjigom izlaska na sebi svojstven na\u010din. Prili\u010dno misteriozan projekt (naime, na internetu je bilo gotovo nemogu\u0107e prona\u0107i bilo kakve informacije o njemu) premijerno je izveden pro\u0161le godine u Lausanni, a radi se o panfrankofonoj koprodukciji koju poptisuje, izme\u0111u ostalih, i Festival d'Automne iz Pariza.<\/p>\n

Preuzev\u0161i naslov poznate gospel pjesme, Castellucci je kroz niz prete\u017eno neverbalnih slika preispitao odre\u0111ene motive iz Knjige izlaska, bez \u010dvrstog izno\u0161enja narativa ili baratanja op\u0107im mjestima. Iako naslov sugerira druga\u010dije, Castellucci se u prvom plan bavio likom Mojsijeve majke, koju stavlja u prvi plan pronalaze\u0107i suvremene supstitute u situacijama odbacivanja djeteta u rijeku i sli\u010dnog. Jedina izrazito narativna scena jest ona u kojoj Mojsijeva majka dolazi na ispitivanje na policiju i u proro\u010dkom zanosu govori o svom sinu koji \u0107e izvesti narod iz ropstva. Sredi\u0161nja scena ujedno postavlja i brojna (vrlo konkretna) pitanja \u2013 postoji li danas vo\u0111a koji mo\u017ee izvesti \u010dovje\u010danstvo iz (metafori\u010dkog) ropstva, jesmo li uop\u0107e sposobni vjerovati u dolazak takvog Nad\u010dovjeka i kakav je na\u0161 odnos prema onostranom.<\/p>\n

U prvom planu su jednostavni, ali izrazito sugestivni vizuali, a podjednako va\u017enu ulogu igra i zvuk, budu\u0107i da je cijela pozornica u pojedinim scenama ozvu\u010dena. Zvu\u010dne slike koje stvara ponekad su doslovne (kao na primjer zvukovi gradskog prometa uz kantu za sme\u0107e u kojoj je na\u0111eno dijete), a ponekad potpuno apstraktne. Castellucci koristi i gospel pjesmu od koje je posudio naslov, ali i pojedine odlomke operne literature suprotstavljene zvukovima, \u0161umovima i konkretnoj glazbi.<\/p>\n

Castellucci izvla\u010di mnoge klju\u010dne motive Knjige izlaska, ali ih nikad ne donosi u doslovnom obliku, tako da je pojedinim prizorima doista te\u0161ko upisati konkretno zna\u010denje jer otvaraju gotovo beskona\u010dne asocijativne nizove. Svaki od prizora iscrpljuje se u svom trajanju, zahvaljuju\u0107i kojem posebna ekspresija prelazi na publiku, \u0161to do izri\u010daja dolazi u prizorima u kojima se eksplicitno koristi ljudsko tijelo (odbacivanje Mojsija). Posebno je zanimljiv posljednji prizor koji je eksplicitni citat Odiseje u svemiru<\/em> Stanleyja Kubricka, gdje praljudi pronalaze dijete, ali i otkrivaju vlastitu seksualnost, te naposljetku poku\u0161avaju ostaviti trag na prozirnoj opni koja cijelo vrijeme razdvaja prostor igre od prostora gledali\u0161ta.<\/p>\n

Societas Rafaello Sanzio nastupio je u rasprodanom Theater an der Wien<\/em>, kojeg je osnovao Emmanuel Schikaneder, libretist Mozartove \u010carobne frule. <\/em>S obzirom da su nam ipak slabo poznate konvencije be\u010dke kazali\u0161ne publike, te\u0161ko je procijeniti kakve su bile reakcije publike. Iako ispra\u0107en bez burnih ovacija, Go Down, Moses<\/em> intrigantan je projekt na mnogo planova, u izri\u010daju naizgled jednostavan i \u010dist, a zapravo izrazito kompleksan za razumijevanje, ali i poticajan za razmi\u0161ljanje.<\/p>\n