U rubrici Novosti<\/i> na internetskim stranicama HNK-a u Zagrebu nekidan je kao\u00a0 jedina obavijest osvanula sljede\u0107a re\u010denica: \u00abOd 1. rujna 2013. HNK u Zagrebu nema upravu.\u00bb Tako je taj datum postavljen izravno u povijest na\u0161ega glumi\u0161ta kao jedan od najsramotnijih u cijeloj njegovoj povijesti. Jer, svjedo\u010dila je ta ku\u0107a jezivim trenucima uzdizanja na\u0161ih totalitarizama i politi\u010dkim cirkusima sviju vrsta, ali uprave je i u najte\u017eim trenucima, sve od 1852. \u2013 kakve-takve, prijelazne ili vedeovske, marionetske i tu\u0111inske \u2013 imala uvijek, bez ovakvih blokada. Svakako, autori sramne obavijesti time su nam \u017eeljeli poru\u010diti da su pobijedili, ali kako veli urednica ovoga portala u svome komentaru od 2. rujna, pobjeda je Pirova. Sada ve\u0107 biv\u0161a uprava naime dokazuje sveukupnoj kulturnoj javnosti da je uop\u0107e ne zanima Kazali\u0161te i njegova daljnja sudbina ve\u0107 izri\u010dito ona s\u00e2ma, i to u obli\u010dju jedne osobe \u0161to je zorno i pokazano na samome kraju Pandurova novog Singspiela<\/i> u \u010dast intendantici koji se odigrao upravo posljednjeg dana njezina drugog mandata. Njega je navodno inspirirao izvjesni Krle\u017ea koji je eto, nesabran do banalnosti, jednome Michelangelu dao da na samome kraju izgovori sljede\u0107e, vrhunaravnom poezijom nadahnute rije\u010di: \u00abBok, Ana!\u00bb Potom se cijeli ansambl poklonio odu\u0161evljenoj publici, a posebno sredi\u0161njoj lo\u017ei te u apoteozi podigao desnicu (dlan gore, da ne bi bilo zabune) prema jednoj osobi u njoj, jednako udvorno kao \u0161to su to mnogo puta dosad \u010dinili mnogi njihovi prethodnici s iste te scene. Razlika je jedino \u0161to u lo\u017ei nije sjedio Car, Kralj, Prestolonaslednik, Poglavnik, Tito s Jovankom ili Prvi Predsjednik u prigodi poznoga ro\u0111endana. U njoj je sjedila Intendantica na Odlasku.<\/p>\n
[jwplayer player=\"1\" mediaid=\"438\"]<\/p>\n
Pa ako njezin odlazak mo\u017eemo ozna\u010diti re\u010denicom \u00abBok, Ana, HNK u Zagrebu nakon Tebe vi\u0161e nema i ne\u0107e imati (takve) uprave\u00bb, podsjetimo i na hit-tvrdnju uz koju je doti\u010dna i do\u0161la na ovo mjesto davne 2005. godine.<\/p>\n
Naime, istodobno kada po\u010detkom te 2005., v. d. ravnateljstvo HNK-a, po nalogu premijera, premijerove \u017eene i ministra mijenja Statut ku\u0107e da bi se na\u0161a verzija vajldvestovske Anne 4 guns Oakley poput deve mogla provu\u0107i kroz u\u0161icu ove, za nju lukrativne, pozicije, Ana, Krle\u017eina neoheroina od jedne replike, pi\u0161e svoj tanu\u0161ni program\u010di\u0107 (19 kartica!) u kojem mudro bilje\u017ei: \u00abZagreb je milijunski grad, ali kazali\u0161na kultura u nas je vrlo niska i put do publike nije lako prona\u0107i, posebice kad je rije\u010d o ovakvom tipu nacionalnoga kazali\u0161ta, za \u0161to ne le\u017ei sva krivnja na dominaciji drugih medija, nego djelomice i na samom kazali\u0161tu koje nije uvijek pronalazilo na\u010din komuniciranja s publikom\u00bb. Amen. I doista, sve \u0161to je u nizu godina doprinijela hrvatskome kazali\u0161tu i kulturi mo\u017ee se svesti na te dvije re\u010denice s po\u010detka i kraja mandata:\u00a0 dala sam vam sve, znam ono \u0161to nitko do mene nije znao pa nakon mene potop, nemate vi\u0161e uprave, tralalalalala<\/i>. Ovo zadnje pjeva u fortissimu<\/i> zbor njezinih dobro pla\u0107enih prista\u0161a koji su ponajvi\u0161e i generirali mo\u017eda najve\u0107u krizu u profesionalnoj povijesti hrvatskoga kazali\u0161ta, na\u017ealost, i uz pomo\u0107 Ministarstva kulture koje je pustilo Gradu Zagrebu i pticama pjevicama iz interesnih grupa u na\u0161em glumi\u0161tu i oko njega da preuzmu glavne arije koje im glasovno i uop\u0107e artisti\u010dki ne odgovaraju. Tako su stvoreni ovodobni \u00abhitovi\u00bb koji su unazadili cijeli veliki sustav. Onaj kazali\u0161ni.<\/p>\n
Zato se sa scene vi\u0161e ne slavi ideologija i njezini lideri ve\u0107 malogra\u0111anska pripadnost Grupi koja temeljito vodi zakulisnu praktiku i privatizira enormni bud\u017eet od preko 100 milijuna kuna. Daleko smo mi od pravih arija koje su odjekivale sa scene u Agramu tjeraju\u0107i sustav naprijed. Takav je npr. bio onaj trenutak iz velja\u010de 1835. godine, kada su u izvedbi doma\u0107ih snaga, a prije domorodnoga igrokaza Die Magdalenen Grotte bie Ogulin<\/i> prvi put na kazali\u0161noj pozornici odjeknule \u00a0hrvatske rije\u010di, tj. Gajevo \u00abhorvatzko pevanye\u00bb \u2013 budnica Horvatov sloga i zjedinjenje<\/i> \u010diji je najpoznatiji prvi stih: Jo\u0161 Horvatska ni' propala <\/i>dok mi \u017eivimo...<\/i> Bilo je to vrijeme kada vladari nisu prijetili ukidanjem financiranja nego su objavljivali slavodobitne Proglase<\/i> o kazali\u0161tu, poput onog Jela\u010di\u0107eva iz 1850., moto kojeg je bilo da je kazali\u0161te potreba naroda, a isto tako i najglavniji uvjet za narodno izobra\u017eenje.<\/i><\/p>\n
Ako za dana\u0161nji trenutak obezglavljenoga zagreba\u010dkog kazali\u0161ta (u kojem Grad ostra\u0161\u0107eno prkosi Ministarstvu i prednja\u010di u daljnjem generiranju kaosa) potra\u017eimo sli\u010dan primjer u povijesti, mo\u017ee se lako povu\u0107i paralela s te\u0161kim godinama Bachova apsolutizma kada je <\/i>Vlada jedva uspjela otkupiti gornjogradsku zgradu kazali\u0161ta dioni\u010darskim udjelima gra\u0111ana pa proglasila u sije\u010dnju 1852. Kazali\u0161ni odbor, prvo slu\u017ebeno upravno tijelo u povijesti hrvatskoga glumi\u0161ta. No, tada jo\u0161 umjetnici nisu bili \u010dinovnici i nisu potpadali pod \u010dudovi\u0161ni Zakon o radu i nije trebalo gubiti toliko energije na potragu za \u00a0\u00abvr\u0161iteljem du\u017enosti\u00bb iz Ku\u0107e. Vlada je naime \u2013 imenovala ravnateljstvo. Kao \u0161to to i danas \u010dine ministri kulture u svim kulturno-politi\u010dki ure\u0111enim europskim zemljama. S tom razlikom \u0161to onda nije ni bilo doma\u0107ih umjetnika pa je agilnom Demetru (godinu dana nakon toga \u0107e u svom Zaptnom<\/i> zakonu<\/i> zabraniti ekstemporiranje tipa \u00abBok, Ana!\u00bb) trebala cijela godina da, kroatofobnoj strogo\u0107i Bachova apsolutizma usprkos, okupi grupicu priu\u010denih hrvatskih dobrovoljaca koji su napokon u sije\u010dnju 1852. izveli danas zaboravljeni Dumasov komad Gospo\u0111ica od Saint Cyra<\/i> prije kojeg se govorio Preradovi\u0107ev prolog znakovita stiha: Hram stekosmo, oltar sagradismo, na njem gori plamen domoljublja.<\/i> <\/i><\/p>\n
A mi, evo, rje\u0161enje problema zvanog \u00abnova uprava HNK-a\u00bb i\u0161\u010dekujemo ve\u0107 godinu i pol dana te se svakim danom pribli\u017eavamo Friedmannovu pou\u010dku o rje\u0161enju problema koje je, zahvaljuju\u0107i lo\u0161im vladarima, i gore od samoga problema.<\/p>\n
Zato valja objavu na stranicama HNK-a ozbiljno shvatiti, ona je klju\u010dna i za vlast kao i za nas teatrologe, ali u negativu, kao \u0161to je klju\u010dan datum 24. studenoga 1860., kada je glumac epizodist Vilim Lesi\u0107, pred prepunim gledali\u0161tem, usred izvo\u0111enja njema\u010dke predstave, objavio op\u0107instvu da \u0107e se od sutra\u0161njeg dana na zagreba\u010dkoj pozornici \u010duti samo hrvatski. Od 1. rujna 2013., mi smo naime kapsulom zvanom \u00abBok, Ana!\u00bb vra\u0107eni u diletantsko razdoblje kada je u modi bilo neukusno ekstemporiranje, ali i kazali\u0161ni \u017eanr Le tableau vivant \/ L'image perform\u00e9e<\/i> iliti\u00a0 \u00ab\u017eiva slika\u00bb za kojom je ludovao ne samo tout Paris bien sur<\/i> ve\u0107 i ganz Agram<\/i>, nat\u00fcrlich<\/i> pa je u\u0161la u dramsku i opernu literaturu kao must<\/i>! Pak ju je i veliki Zajc stavio na kraj svoga Zrinskoga, s pratnjom od 22 takta u Es-duru, fortissimo<\/i>: Pozori\u0161te je dio goru\u0107ega staroga grada. Otraga novi grad sa uzdignutim mostom. Buka navaljuju\u0107ih Turaka. Most se spusti, dvije pu\u0161ke puknu. \u010ceta provali, Jurani\u0107 sa zastavom, za njima Zrinski i ostali. Juna\u010dki se bore. Eva se uka\u017ee na barutani s bakljom. Jurani\u0107 padne, Zrinski za njim. Eva baci baklju u barutanu. Silan prasak, novi grad se sru\u0161i. Zastor pada.<\/i> Tko je Zrinski, a tko su Jurani\u0107 i Eva u ovom na\u0161em tu\u017enom \u00abigrokazu\u00bb zaklju\u010dite sami. Za \u00abTurke\u00bb valjda znamo tko su i kakvi su.<\/p>\n
U na\u0161oj se pak dramskoj literaturi \u017eiva slika prvi put pojavila jo\u0161 prije,\u00a0 1833. na kraju Vukotinovi\u0107eve \u00abturobne igre\u00bb Pervi i zadnji kip. <\/i>Slika je to koja jo\u0161 frapantnije od one Zaj\u010deve podsje\u0107a na na\u0161 dana\u0161nji kazali\u0161ni trenutak: Vu ovom hipu se zastor nutarnji povle\u010de, vidi se odzada pri zidu Laura v\u2019lesu, sve\u010de su okolo. Kraj nje kle\u010di Hinko, kraj njega jest kip novo slikan Laure, Kre\u0161imir i Dipolt su negenljivi, Fernando se ongledi i tiho tuguje, onda tam ide, kip vzeme i naprej dojde, zvonce turobno po\u010dne zvoneti i zvoni dok zastor opadne. <\/i><\/p>\n
Aktere i akterice dana\u0161njih \u017eivih slika iz na\u0161ega kulturno-politi\u010dkog trenutka podijelite sami, idealnih podjela i njihovih alternacija ima vi\u0161e, a ne nedostaje ni re\u017eisera. Tko \u0107e platiti po\u010dinjenu \u0161tetu, a tko na njoj profitirati, jedino je \u0161to se iz toga malogra\u0111anskog tableaua<\/i> jasno vidi.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rje\u0161enje problema zvanog \u00abnova uprava HNK-a\u00bb i\u0161\u010dekujemo ve\u0107 godinu i pol dana te se svakim danom pribli\u017eavamo Friedmannovu pou\u010dku o rje\u0161enju problema koje je, zahvaljuju\u0107i lo\u0161im vladarima, i gore od samoga problema<\/p>\n","protected":false},"author":1439,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[14],"vrsta":[],"datum-premijere":[],"godina-premijere":[],"produkcija":[],"koprodukcija":[],"class_list":["post-430","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-snjezana-banovic","tag-hnk-zagreb"],"acf":[],"yoast_head":"\n