Vara\u017edinsko kazali\u0161te kojemu je osniva\u010d Grad Vara\u017edin uskoro \u0107e, zahvaljuju\u0107i na\u0161oj ad hoc<\/i> kulturnoj politici, dobiti nacionalni status jer za to navodno ima sve uvjete. To tvrde u Ministarstvu kulture, Gradu Vara\u017edinu i u Upravi kazali\u0161ta pa \u0107e nakon podu\u017ee proljetne stanke na\u0161i sabornici dobiti na \u010ditanje kratak prijedlog za promjenu Zakona u kazali\u0161tu u kojem je vara\u017edinsko pitanje jedno od najva\u017enijih. Sprema nam se dakle jo\u0161 jedan HNK, dodu\u0161e regionalnoga, a ne dr\u017eavnoga tipa, koji bi zbog \u010dinjenice da gradskim ocima vara\u017edinskima ba\u0161 ne svi\u0111a se gluma<\/i>, a jo\u0161 manje visoki tro\u0161kovi koje ona zahtijeva, trebala u mnogo ve\u0107em iznosu financirati Dr\u017eava.<\/p>\n
Sasvim je sigurno da \u0107e se Vara\u017edinci u sabornici s pravom pohvaliti da imaju prelijepu Helmerovu zgradu sa zlatom obrubljenim lo\u017eama i da se kod njih predstavljalo, tancalo i popevalo jo\u0161 u 17. stolje\u0107u ba\u0161 kak i u Agramu, pa sad i kazali\u0161te ima biti organizirano i financirano skoro kak i zagreba\u010dko, ne? A za to se, po njihovu mi\u0161ljenju treba vratiti u pro\u0161la stolje\u0107a pa, dakako, opona\u0161ati, a koga drugog nego HNK u Zagrebu. Uvesti glazbeno kazali\u0161te kao granu, \u010dak i operetu kao popularni kaundkaovski \u017eanr?! Mo\u017eda i balet, tko zna? Pa pozvati Sisi i Franza Josefa na otvaranje sezone, to bi bio pravi highlight<\/i>. A pri\u010da se i o \u00abbaroknome lutkarskom kazali\u0161tu\u00bb, pa i o pokretanju festivala. Obe\u0107anja, \u017eelje i projekcije iskazane u njihovu pro\u0161logodi\u0161njem Strate\u0161kom planu jesu naj\u0161arolikiji mogu\u0107i, no navedeni pretpotopni \u017eanrovi jam\u010de, na\u017ealost, samo odlazak u daleku kazali\u0161nu pro\u0161lost.<\/p>\n
To, da takva odluka puna raznovrsnih programskih najava nije do\u0161la kao rezultat opse\u017ene strategije ve\u0107 \u017eelje nekolicine, jasno je svakome tko pobli\u017ee poznaje stanje u na\u0161em glumi\u0161tu, pa ako pro\u0111e ova inicijativa Vara\u017edinaca i Ministarstva kulture morat \u0107e se namaknuti barem jo\u0161 nekoliko milijuna godi\u0161nje iz pohabane dr\u017eavne kase, sve da bi se anga\u017eirao orkestar, dodatna tehnika i administracija, poja\u010dali ansambli. Ad hoc<\/i> kulturna politika uvijek je ubojite naravi: nosi sve pred sobom, ali \u010duva pojedina\u010dne interese, takva joj je \u0107ud. Dakako, ne\u0107e pro\u0107i ni sljede\u0107a sezona, javit \u0107e se s punim pravom i dubrova\u010dko kazali\u0161te i zatra\u017eiti novi status, za\u0161to ne? Pa onda i \u0161ibensko, zadarsko, pulsko, viroviti\u010dko, karlova\u010dko...i njima treba vi\u0161e novca, imaju i oni sli\u010dne vizije o razvoju grana koje je pokopalo jo\u0161 pro\u0161lo stolje\u0107e, a kad se ve\u0107 nudi bez plana i programa jednima, za\u0161to ne bi i drugima? U svih se mo\u017ee u pro\u0161losti prona\u0107i magi\u010dni povijesni trenutak, dobre sezone, ravnateljski pomaci i impresivni umjetni\u010dki dosezi. Vara\u017edin je, znamo to, kroz mnoge mijene tijekom pro\u0161loga stolje\u0107a \u010desto bio umjetni\u010dki hram od formata. Ranih sedamdesetih, s dolaskom mladih snaga, misija ovoga kazali\u0161ta u regiji znatno se produbila, a s dolaskom karizmati\u010dnoga Petra Ve\u010deka ono posti\u017ee i \u010deste nacionalne i internacionalne uspjehe u kojima je nerijetka bila potraga za suvremenim scenskim izrazom te anga\u017eiranje istaknutih mladih hrvatskih i inozemnih redatelja i glumaca. No, ta vremena su pro\u0161la, pa iako se aktualnoj ravnateljici ne mogu pore\u0107i bogato kazali\u0161no iskustvo i znatni poslovodni rezultati, danas u tome kazali\u0161tu uop\u0107e ne postoji umjetni\u010dko vodstvo te \u0107e na\u017ealost, kao takvo, biti jedino nacionalno kazali\u0161te na svijetu. Primat je to koji zapanjuje, ali u nas je ionako postalo kriterijem sve ono \u0161to drugdje to nije.<\/p>\n
Osim toga, ovim \u0107e kulturno-politi\u010dkim potezom pasti u vodu sve nade da \u0107e Hrvatska do\u017eivjeti svoju drugu decentralizaciju u kulturi, prva je bila (ajme!) 1945. i nije dugo izdr\u017eala jer nije imala dovoljnu potporu u kulturpoliti\u010dkoj eliti \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Za razliku od npr. \u0160ibenika, Zadra, Po\u017eege ili Pule, vara\u017edinsko se kazali\u0161te uspjelo oduprijeti tzv. \u00absje\u010di\u00bb na\u0161ih kazali\u0161ta \u010diji su ansambli jedan za drugim padali kao kru\u0161ke, \u0161to \u017eeljom gradskih ili saveznih vlasti, \u0161to imperativom onda\u0161nje dr\u017eavne riznice u Beogradu, ali i zahvaljuju\u0107i specifi\u010dnoj misiji mnogih umjetnika da se presele iz marginalizirane \u00abprovincije\u00bb u sredi\u0161te \u2013\u00a0 u HNK i u druga novootvorena zagreba\u010dka gradska kazali\u0161ta. Biv\u0161a dr\u017eava tada nije imala sre\u0107e da joj kulturu recimo ure\u0111uje jedan Andre Malraux koji je odmah po preuzimanju prvoga ministarstva kulture u povijesti Francuske (1959) odmah poduzeo akciju osnivanja mre\u017ee regionalnih kazali\u0161ta koja su tako\u0111er u svom imenu imala predikat \u00abnacionalna\u00bb pa se do danas nazivaju Centre dramatique national<\/b>. No nije u bilo ni u peti Malrauxu (kao i ni jednom od njegovih nasljednika do danas), ali ni gradona\u010delnicima u vi\u0161e od 30 francuskih gradova da od svojih stupova kulture stvaraju kopije Comedi\u00e9 Fran\u00e7aise koja je i tada bila vi\u0161e muzej no kazali\u0161te...<\/p>\n
I tako su \u0161ezdesete godine posijale sjeme ovoga \u0161to danas, uz pet nacionalnih kazali\u0161ta, zaslu\u017eeno spada u prvi stup kazali\u0161ne kulture Francuske. Mlade uprave, male administracije i tehnike, bez fiksnih ansambala, ali svako od njih ugo\u0161\u0107ava i po nekoliko trupa. Od Angersa i Bordeauxa preko Dijona, Lillea i Lyona pa do Marseillea, Nice, Strasbourga i Reimsa pru\u017eila se niska suvremenih i anga\u017eiranih umjetni\u010dkih institucija koju sufinanciraju gradski, regionalni i dr\u017eavni fondovi. Za razliku od aktualne vara\u017edinske liste \u017eelja pune \u017eala za slavnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, nije se u toj blistavoj i strate\u0161ki osmi\u0161ljenoj viziji upiralo o\u010di u neobarokne lo\u017ee i operetnu devetnaestostoljetnu estetiku, ve\u0107 u budu\u0107nost i tzv. \u00abkreativnu transmisiju\u00bb. Ba\u0161 je tako npr. glasila i jo\u0161 uvijek glasi misija i danas utjecajnog Theatre du Nord iz grada Lillea, prijestolnice francuske Flandrije i jedne od prijestolnica europske kulture. Danas taj teatar ima u svome sastavu i jedinu dramsku akademiju u toj pokrajini, ali i \u017eiv festival koji se ne zove bez razloga Re-generacija<\/i>. Theatre du Nord\u00a0 jedan je i od koproducenata Rambertova Zatvaranja ljubavi<\/i>, predstave koja je u izvedbi Audrey Bonnet i Stanislasa Nordaya bila u programu FSK odmah nakon hrvatske verzije u ZKM-u.<\/p>\n
Tako ne\u0161to moglo bi biti uzorom i za Vara\u017edin, ali i za ostala na\u0161a pokrajinska kazali\u0161ta \u010dije uprave ne \u017eele ni pomisliti o remodeliranju\u00a0 institucija kojima su na \u010delu, u stilu one malroovske: \u00abUvijek budi prvorazredna verzija samoga sebe, a ne drugorazredna verzija nekog drugog.\u00bb Zato je ve\u0107ina od 36 regionalnih francuskih kazali\u0161ta danas me\u0111ugeneracijska, difuzijska, istra\u017eiva\u010dka, koprodukcijska i festivalska. Pritom i socijalno i politi\u010dki osvije\u0161tena. Ne pada im na pamet tra\u017eiti nacionalni status, ne bi ga ni dobili, pa samo bi im zakomplicirao intenzivan umjetni\u010dki \u017eivot prepun koprodukcija, gostovanja i svekolike dinamike. Ve\u0107ina ih je priznata i lokalno i globalno, a sva su i dalje vo\u0111ena Malrauxovim Zakonom o dramskoj decentralizaciji<\/b> od prije pola stolje\u0107a koji strogo propisuje na\u010dine sprovo\u0111enja na\u010dela demokratizacije i regionalizacije u teatarskoj umjetnosti, a mogu se svesti na moto: \u00abRaznolika kazali\u0161na kreacija najvi\u0161e razine visoki je javni interes Republike.\u00bb U ugovoru koji ravnatelji potpisuju s Ministarstvom kulture jasno su odre\u0111eni opsezi njihova posla: moraju biti umjetnici (ili umjetni\u010dki producenti), u interesu im je stvaranje novih umjetnika i nove publike, sve bez glomaznih ansambala, tehnike i administracije, ali uz obveznu suradnju sa svim obrazovnim institucijama u svome okru\u017eenju.<\/p>\n
Kada bi Vara\u017edin po\u017eelio i\u0107i ovim ili nekim sli\u010dnim putem i kada bi, sad kada je prigoda, poku\u0161ao trasirati novu viziju za izlazak iz krize, bila bi to revolucija u na\u0161oj kazali\u0161noj u\u010dmalosti. No, dopusti li sebi da postane drugorazrednom kopijom zagreba\u010dkoga HNK-a, \u0161teta \u0107e biti nanesena mnogim budu\u0107im nara\u0161tajima, a decentralizacija hrvatske kulture ostat \u0107e nedosanjani san nekolicine, pa \u0107e se i dalje 98% na\u0161e kreativne industrije odvijati u Zagrebu \u2013 \u0161to je vi\u0161e nego porazan podatak. Malraux je znao govoriti da je umjetnost pobuna protiv sudbine, zato je i uspio izmijeniti tradicionalnu sliku francuskoga kazali\u0161ta u narodnu, \u0161irokoprihva\u0107enu, estetski izazovnu i vibriraju\u0107u mre\u017eu punu raznolikosti.<\/p>\n