Moja je osnovna ideja na ovom mjestu bila pojasniti kolegama, mo\u017eda ponajprije glumcima iz Lutaka s kojima upravo radim na Wildeovu \u201eSretnom princu\u201c, za\u0161to u proteklim godinama nisam mogao u\u010diniti vi\u0161e.\u00a0 Zamislio sam ta dva-tri posta kao neke vrsti opro\u0161taja pred svoju \u201edru\u0161tvenu smrt\u201c koja slijedi za koji mjesec. No kako to\u00a0 biva: \u010covjek snuje, Blog odlu\u010duje!<\/p>\n
I teme se otud vrije\u017ee, bez moje posebne nakane. Jedan post priziva drugi i kraja im sad ve\u0107 nije za vidjeti. Moj NAKNADNI \u017eivot, za razliku od \u017eivota D. Lj., koji se upravo obesmrtio, sastojat \u0107e se uglavnom od srditih blogova, a sve u stilu: \u201eSrd\u017ebu mi, boginjo, pjevaj...\u201c\u00a0 Moj se opus, eto, pretvara u postove. Mo\u017eda bi i drugi roman koji kanim napisati imao biti opsega jednog twittera. Na\u017ealost, nemamo u Hrvatskoj\u00a0 satiri\u010dki teatar da se ti moji postovi eventualno odigraju u\u017eivo. Spremaju\u0107i se za sud kojim mi prijeti D.Lj. (ime mu ne pi\u0161em, jer se on na spomen svojega imena, kako se vidi iz Slamke Vitomire Lon\u010dar u \u201eve\u010dernjaku\u201c, zna i smrtno uvrijediti \u2013 a valja biti jako oprezan sa smrtnim bijesom besmrtne osobe), ja u\u010dim monologe one pametnice od \u017eivotinje koja se ina\u010de skriva po kukuruzi\u0161tima, stjerana u rupu. \u00a0Ho\u0107e li D.Lj. i sa mnom u vre\u0107u, pa u Savu? Ne znam. Ali du\u017enost mi je upozoriti na jedan mali, prem ne neva\u017ean detalj. Baciti u Savu nekoga s takvom krvnom grupom kakva se \u201eposre\u0107ila\u201c na\u0161emu Jazi, \u00a0hajde de! To se dogodi. Netko mora bit' i jazavac. Ali, gospodo moja, ja sam \u0160vabo! Ne bi bilo pametno petljati s tako mo\u0107nom zemljom kao \u0161to je \u0160vabija. Samo ka\u017eem! Da ne bi bilo, nismo znali!<\/p>\n
Nadalje, molim sve vas koji otvarate moje postove, a ima vas, vidim, prili\u010dno, da me razumijete: U njima zaista imade mnogo dima! Ali, gdje ima dima, obi\u010dno i vatre ima! A ja sam vam ta vatra: Ni\u0161ta se, naime, ne pu\u0161i tako kao genije koji se gasi!<\/p>\n
\u010covcu u mojoj dobi, a pred \u201edru\u0161tvenu smrt\u201c, do\u0111e u pamet cijeli njegov prija\u0161nji \u017eivot. Tako se i meni vrati sje\u0107anje na doba kad mla\u0111an remac bijah ja... Pisala se godina 1975. Slu\u017eio sam kao topnik u somborskom artiljerijskom puku, kod vojske koja jo\u0161 nije bila neprijateljska. Sjetih se redovite jutarnje smotre... i \u201epedagogije\u201c pode\u0161ene onima u puku koji su dolazili tko zna otkuda te su jedva bili pismeni, ili pak nisu uop\u0107e. Mnogi put do\u0161lo mi je da se, stoje\u0107i onako mirno, kao na stavnji, javno pobunim protiv primitivnih oblika te \u201epedagogije\u201c. Ali volio bih vidjeti vojaka koji bi to u\u010dinio.<\/p>\n
Tako isto, volio bih vidjeti glumca kazali\u0161ta \u201eKerempuh\u201c, ili pak pred Vo\u0111om postrojenog vojnika\u00a0 pomo\u0107nih\u00a0 \u010deta, \u00a0koji bi se usudio NE potpisati\u00a0 papir na kojemu je\u00a0 njegovo ime s mjestom predvi\u0111enim za potpis: cijeli ansambl! \u010citav kolektiv! Sav puk, uzdu\u017e i poprijeko; svi spremni za u vatru sko\u010diti, te u njoj gmizati kao da se radi o salamanderima; \u00a0ma koliko da se dimilo! \u00a0\u201eGlumci me ne daju!\u201c, vi\u010de D.Lj. \u201eTko misli da se na izlazak u grad smije iza\u0107i bez igle i konca u kapi?\u201c, urla mla\u0111ahni poru\u010dnik na postrojenu vojsku. Ja sam, recimo, tako mislio onomad u tem Somboru: Jeb'o iglu, za\u0161to se tu tjera mak na konac? \u00a0Ali, od\u0161utjeh! \u201eJeste li vi, vojnici, svjesni kako bi gra\u0111anstvo gledalo na na\u0161u vojsku da nekom regrutu otpadne dugme?\u201c Mislio sam (ali u sebi): Mnogo je gore vidjeti vojnika nacvrckanog kako mjeri ulicu...Kao, uostalom, i mladoga poru\u010dnika. Nisam, naravno, rekao ni\u0161ta. I\u00a0 nosio sam iglu i konac u kapi.<\/p>\n
Kao i svi vojaci: Potpisasmo \u2013 zakletvu! Pa tako i svi glumci, dakle, i svi drugi podlo\u017enici, potpisahu, te di\u010dnoga ravnatelja podr\u017eahu u njegovoj nakani da se obesmrti. U redu! Ali ipak treba imati obraz od mojemun\u010da, kako pisa\u0161e Marin Dr\u017ei\u0107, pa predbaciti Vitomiri Lon\u010dar da je ona organizirala potpise na peticiji studenata na ADU, nakon njezina sramotnog izbacivanja s iste. Kako se D.Lj. usu\u0111uje (la\u017eno) optu\u017eiti nju za ne\u0161to \u0161to upravo on sam \u010dini? \u00a0I nije li mi davno rekao, o \u010demu mo\u017eete \u010ditati na jednom mom ranijem blogu, da su takvi potpisi samoupravlja\u010dka bedasto\u0107a? (\u201eTa zar \u0107emo, \u0160ac, dopustiti da nam samoupravlja\u010di upravljaju teatrima?\u201c, citat gotov.)<\/p>\n
Nadalje: Volio bih vidjeti glumca, naprimjer u ZKM-u, koji je \u010dlan Kazali\u0161nog savjeta, te kao takav odlu\u010duje o produljenju mandata g\u0111e Vrgo\u010d... da, recimo, ka\u017ee \u0161to misli o \u201ezrcalu, \u010de\u0161lju, igli i koncu...\u201c Znaju\u0107i da neposredno produljenje njegova mandata, tojest njegove egzistencije, ovisi o volji re\u010dene g\u0111e Vrgo\u010d...Koja ni u \u010demu nije tako brza kao u dijeljenju otkaza. Tko joj je dao takvu mo\u0107, u ime \u010dega? U ime kakve postavljenosti, naobrazbe, iskustva? \u0160to je to tako velikoga napravila D. Vrgo\u010d? U ime \u010dega ona vrije\u0111a svoju \u201epostrojenu vojsku\u201c manirom \u00a0mla\u0111ahnog poru\u010dnika iz pokojne JNA? Vrgo\u010d, po nekim elementima svoje psihologije, ne bi smjela upravljati ni ku\u0107nim savjetom najmanje potleu\u0161ice. \u0160to je cijena njezina \u201egolemog uspjeha\u201c koji se zasniva uglavnom na metodi \u201emoja usta, hvalite me\u201c? Nekoliko te\u0161kih \u017eiv\u010danih slomova na Hitnoj? Postoji li u ZKM-u netko tko se brine o \u201e\u010duvanju dostojanstva zaposlenika\u201c?<\/p>\n
Mora li se na zaposlene neprekidno urlati, da bi se onda, naravno, ulagivalo onima od kojih ravnateljica misli da zavisi? To je pak Majakovski opisao kao \u201efiguru bicikla\u201c, a ciljao je na sovjetsku birokraciju: nogama gaziti prema dolje\u00a0 i ulagivati se onima gore...Vi\u0161e je re\u010dena Vrgo\u010d vremena potro\u0161ila da porazmjesti politi\u010dku kastu na svojim premijerama \u2013 jer ta se kasta voli dr\u017eati na oku, ali se ne voli ba\u0161 i dodirivati \u2013 no za bilo koji pojedini repertoarni potez...\u201cFigura bicikla\u201c danas je jako uvje\u017ebana, posvuda; napose tamo gdje si nadre\u0111eni utvaraju da imaju neke nadnaravne mo\u0107i... Te nadnaravne mo\u0107i proizlaze jedino iz toga \u0161to se ljuljaju u krilu politike; \u010dak neva\u017eno koje.<\/p>\n
A ima\u00a0 i gorih stvari. Ni\u0161ta mi, naime, \u00a0nije ru\u017enije od \u00a0urlanja ovog ili onog redatelja-zvijezde, tojest Gospoda Boga koji je si\u0161ao u teatar, \u00a0na glumce i glumice... koji da \u201emoraju puknuti\u201c u suzama, kako bi do\u0161li u pravo stanje vastorga (ushita), te potom stvorili ulogu... Njegovo veli\u010danstvo redatelj, psovkama koje je nau\u010dio od malogra\u0111ana, izvodi svoju psiho-seansu... Ni u primisli nisam to dopu\u0161tao u ZKM-u. A jednako mi se tako gadi \u201epedagogija\u201c\u00a0 igle i konca u kapi... Gadi mi se svaka zloupotreba mo\u0107i koja proizlazi iz hijerarhije, a naro\u010dito onda kad se uspjeh u toj hijerarhiji zasniva doslovno ni na \u010demu.<\/p>\n
Redateljski \u201eegzorcizam\u201c opisao sam u odgovaraju\u0107em prizoru svoje drame \u201eKamov, smrtopis\u201c, pa molim mla\u0111e kolegice i kolege da pogledaju na \u0161to to\u010dno ciljam. Stalo mi je, naime, \u00a0da razumijete\u00a0 o \u010demu govorim: Govorim o strahu u kazali\u0161tu. No o strahu u kazali\u0161tu govoriti se ne smije. Govoriti je te\u0161ko. Za\u0161to? Pa zbog straha!<\/p>\n
Kazali\u0161te nikada nije bilo tako lo\u0161e, tako daleko od vremena o kojemu bi imalo govoriti kao danas. I nikada u kazali\u0161tu nije bilo vi\u0161e straha! Je li prva i druga tvrdnja u nekoj uzajamnoj vezi?<\/p>\n
Te su dvije tvrdnje u\u00a0 vezi tako potpunoj kako je to uop\u0107e mogu\u0107e.<\/p>\n
Evo primjera najfri\u0161kijega:<\/p>\n
Zamislite da u svojoj vindjakni otkrijete tu\u0111u ruku usred tramvaja! I zgrabite tu ruku u zadnji \u010das, va\u0161 nov\u010danik ve\u0107 je zamalo promijenio vlasnika. Eto scene u tramvaju! D\u017eepar, kojega ohrabreni su-putnici \u010dvrsto dr\u017ee, poku\u0161ava Vam objasniti: \u201eVani je ciklona, svi teturaju! Ja sam htio malo izmasirati Va\u0161e srce!\u201c Ne bi mu to pro\u0161lo. D\u017eepar, naime, pone\u0161to je riskirao.<\/p>\n
I sad pazi 'vamo, rekao bi moj poru\u010dnik: \u00a0Ekipa \u201eGavelle\u201c nije riskirala ni\u0161ta! Ekipica u HNK-u isto tako: Sve elegantno i po PS-u (Pravilu slu\u017ebe). Stotinjak tisu\u0107a tamo, stotinjak 'vamo... Valja samo namjestiti skretnicu! Jedini tko je u svemu tome ne\u0161to riskirao jest otpu\u0161teni ra\u010dunovo\u0111a Vinko Mikuli\u0107 (njegovo se ime smije citirati). On je dobio otkaz na 7 stranica, a te bi stranice smjesta trebalo odigrati, onako, a parte, all'improvviso, samo kad bismo u Zagrebu imali neko SATIRI\u010cKO kazali\u0161te.<\/p>\n
Hajd'mo jo\u0161 jednom: \u00a0Kad bi se netko, na pisti za strojevi korak u tem gradu Somboru, u godi\u0161\u0107u 1975, a pri postrojavanju tamo\u0161njeg artiljerijskog puka, usudio ma samo i pisnuti o staljinskoj \u201epedagogiji\u201c, riskirao bi \u2013 re\u0161t! I to je jo\u0161 najmanje. Riskirao bi dosije i razgovor s komesarom koji je iz svojega ureda smotru \u00a0bri\u017eno osmatrao. \u00a0Tko bi se onda bio usudio zakletvu Titova vojnika NE potpisati? Tko bi se u HNK-a, na javnom skupu za podr\u0161ku velikoj intendantkinji, usudio izdvojiti svoj glas? No tad bija\u0161e Mrak, a sad smo osvijetljeni demokratskom lampom...svijetli ona k'o po danu.<\/p>\n
A \u0161to je u ovom slu\u010daju koji je upravo \u201eisplivao\u201c na danje svjetlo, \u00a0riskirao veliki ravnatelj potencijalno najva\u017enijeg dramskog teatra u zemlji, g. Stazi\u0107? \u0160to je pak riskirao knjigovo\u0111a koji se usudio \u2013 pisnuti?<\/p>\n
I tko bi se, odsad nadalje, usudio pisnuti? U kojem dobu mi stvarno \u017eivimo?<\/p>\n
1948? Dajte, molim vas! Neka bude barem 1952! U vezi s tom godinom uobi\u010dajeno je govoriti o \u201erastapanju\u201c staljinskoga dijamata! Samupravljanje, tada uvedeno, pu\u0161tam na stranu. Ali dokle \u0107emo gledati kako nam teatrima upravljaju \u2013 bre\u0161anovski Bukare? I pritom nam se cerekaju u rukav? Jer teatri, ovaj ili onaj, samo su odsko\u010dna daska za mnogo ozbiljnije karijere; samo su fasada za daleko ozbiljnije poslove o kojima mi, obi\u010dni smrtnici, jedva mo\u017eemo i sanjati. \u0160to se tu mo\u017ee, besmrtnost stoji novaca! Grda su vremena!<\/p>\n
Ni\u0161ta se, dodu\u0161e, u \u201eGavelli\u201c nije dogodilo \u0161to se ve\u0107 nije dogodilo... u ZKM-u, prije mojega dolaska. Manire su u dlaku iste i nisu ba\u0161 jako dosjetljive. Ipak, za divno \u010dudo, stvar u ZKM-u zavr\u0161ila je presudom. Njezinu izvr\u0161nost zasad prije\u010de \u00a0jedino ogromne dru\u0161tvene konekcije okrivljenih. Meni je osobno potpuno svejedno ho\u0107e li okrivljeni, i gdje \u0107e, plesti ko\u0161are; ili \u0107e pak raditi \u201edru\u0161tveno korisne poslove \u201c (mo\u017eda ipak: Samo to ne!)\u00a0 Ali da malo toga \u00a0u kazali\u0161tu danas \u00a0radi u korist civilne kura\u017ee, to je jasno. A ona je upravo SADA nasu\u0161na kao kruh! I onda \u0107e mo\u017eda i na\u0161e kazali\u0161te i opet postati jednako tako nasu\u0161no, tojest i opet \u0107e biti potrebno \u2013 kad gra\u0111anska hrabrost,\u00a0 pomanjkanje koje \u00a0tako rado kritiziramo na sceni, obodri i nas same, kazali\u0161ne ljude.<\/p>\n
No sada je manje-vi\u0161e ovako: Kad ne\u0161to i postane sudski predmet, mnogi \u00a0se jako uzbude i nastoje ovu ne ba\u0161 inventivnu praksu kojoj se sudi, i to \u00a0s jakim dokazima, nekako zata\u0161kati. A one koji su se pobunili, kako vidimo, naprosto potjeraju...Potjeraju sve one koji na pokli\u010d u slu\u0161alicu poljskog telefona \u2013 \u201eOrao 1\u201c\u00a0 D.Lj-a propuste odgovoriti kao Kova\u010d: \u201eKolibri 2, slu\u0161am!\u201c I formacija kre\u0107e, nepogre\u0161iva u radosti uzajamnog prepoznavanja.<\/p>\n
\u0160to \u010diniti kad je tomu tako?<\/p>\n
\u010citam u \u201eve\u010dernjaku\u201c da je moj prijatelj i generacijski vrsnik Dubravko Jela\u010di\u0107-Bu\u017eimski upravo organizirao JAVNO \u010cITANJE svoje drame o Jesenjinu u - KIC-u.<\/p>\n
Mla\u0111i ne\u0107e znati: Kad smo mi bili \u201emladi remci\u201c, nitko s nama nije htio razgovarati. Grupa koja je pokrenula \u201eProlog\u201c nije imala druge: Organizirali smo JAVNA \u010cITANJA, zvali smo ih koncertna, a prijatelji-glumci \u010ditali su, za gemi\u0161t, drame koje su prispjele uredni\u0161tvu: Bakmaz, \u0160embera, \u0160najder... takvi su bili na\u0161i po\u010detci. Nakon gotovo pedeset godina mi smo u dlaku u istoj poziciji! Budu\u0107i da je ina\u010de tako pr\u010deviti Mario Kova\u010d (on se sada zalio u \u0161utnju) prakti\u010dki zabranio kazali\u0161nim upravama da uop\u0107e sa mnom kontaktiraju u vezi\u00a0 nove drame, ostaje mi onaj izlaz kojim sam se poslu\u017eio dok jo\u0161 bijah mla\u0111an lovac ja...<\/p>\n
I to sad kad jesam na izlazu, tojest kad sam hrvatski dramski genije koji se upravo gasi... poslu\u017eujem se, eto ti ga na, \u00a0svojim designiranim izlazom.<\/p>\n
Valjda je to izlaz za poslugu. Gospodari nadgledaju glavne dveri, a sad ve\u0107 pomalo i r\u00e9\u017ee. Davno je Dubravko Jela\u010di\u0107\u00a0 napisao: \u201eOni miluju zaprisegnute \u010dlanove svojih obitelji.\u201c<\/p>\n
Ali uvijek valja imati na pameti: Tako ne\u0161to kao D.Lj. uop\u0107e ne bi bilo mogu\u0107e bez Makija Poete, bez Magellija, bez Kova\u010da, e tutti quanti, svekolikih \u00a0na\u0161ih\u00a0 radikalnih konformista...<\/p>\n
I gledaj sada: Nisu oni tako mo\u0107ni kao \u0161to si uzajamno laskaju. Njih omogu\u0107uju na\u0161i oportunizmi; ali isto tako, svi oni, efektom domina, \u00a0padaju s njim. Danas \u201eGavella\u201c, sutra cijeli svijet! Teatri su umjetni\u010dki zavodi; nisu praonice novca. Teatrima danas upravljaju ljudi koji su u na\u0161u struku zalutali; a zalutali su zato \u0161to su kriteriji na drugim podru\u010djima, naprimjer u novinarstvu,\u00a0 naprosto o\u0161triji. Uzajamno se podupiru, u smislu da se \u010dinovnici vesele \u010dinovnicima. (Dobar je primjer dolaze\u0107a Nagrda grada Zagreba.) Ne mogu teatrima upravljati nedou\u010deni knjigovo\u0111e koji su u jesen svojega \u017eivota naprasno, bez priprave, otkrili g. Immanuela Kanta. Tako ne\u0161to moglo bi smutiti i ja\u010di um! \u00a0Nisu predstave ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee izbrojati kao vre\u0107e krumpira. Ne smije se teatre pretvoriti u \u00a0dru\u0161tva za promet stranaca, kako su se izme\u0111u ratova zvale turisti\u010dke agencije, te\u00a0 na taj na\u010din \u201ekomunalnom\u201c teatru promijeniti njegovu \u201emati\u010dnost\u201c.<\/p>\n
Teatri trebaju biti vra\u0107eni kazali\u0161nim ljudima. Mi \u0107emo i dalje govoriti o \u201eanomalijama\u201c, o plja\u010dki, o nepotizmu i klijentelizmu... No prije ili kasnije valja otvoriti raspravu o najva\u017enijem: O programima! O kriterijima! O repertoarima! O, sjeno Mileti\u0107eva: Ti si to ve\u0107 tako dobro znao!<\/p>\n
A u jednom koncertnom \u010ditanju Dubravka Jela\u010di\u0107a-Bu\u017eimskog uvijek \u0107e biti vi\u0161e pravog teatra nego u ijednom od kazali\u0161ta kojim upravljaju besmrtni knjigovo\u0111e. Prizvat \u0107u ovdje sveudilj nemirnu sjen danskoga kraljevi\u0107a:<\/p>\n
\u201eO\u00a0 dragi moj D.LJ., bit \u0107e vi\u0161e teatra u jednoj skoroj koncertnoj izvedbi, no \u0161to sanja cijela tvoja 'filozofija'!\u201c.<\/p>\n
(Nastavljam, naravno...)<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moja je osnovna ideja na ovom mjestu bila pojasniti kolegama, mo\u017eda ponajprije glumcima iz Lutaka s kojima upravo radim na Wildeovu \u201eSretnom princu\u201c, za\u0161to u proteklim godinama nisam mogao u\u010diniti vi\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"author":2026,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[21],"vrsta":[],"datum-premijere":[],"godina-premijere":[],"produkcija":[],"koprodukcija":[],"class_list":["post-193","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-slobodan-snajder","tag-slobodan-snajder-2"],"acf":[],"yoast_head":"\n