BLOGERIFrana Marija VrankovićPrvi u hrvatskoj ili u svjetskoj baletnoj povijesti?

Prvi u hrvatskoj ili u svjetskoj baletnoj povijesti?

Jesu li 'Opasne veze' Dubrovačkih ljetnih igara bile prva plesna adaptacija tog djela uopće ili tek na domaćim scenama?
Share on facebook
Share on twitter

Još od srednjoškolskih dana iznimno me privlači povijest izvedbenih umjetnosti, prvenstveno dramskog i opernog, ali i plesnog kazališta. Gledajući neku dramsku, opernu ili plesnu predstavu posebno mi je zadovoljstvo prije gledanja pronaći kada je i gdje te u čijoj inscenaciji djelo izvedeno. Tako sam učinila i prije gledanja dubrovačke premijere baleta Opasne veze, koji me impresionirao svojom kvalitetom. Vjerojatno me upravo zato što se radi o odličnoj predstavi posebno začudilo što se u domaćim medijima povlačio podatak da je riječ o prvoj baletnoj, odnosno plesnoj uopće, verziji jednoj od najboljih neoklasicističkih francuskih epistolarnih romana Les Liaisons dangereuses, Opasne veze, Pierrea Choderlosa de Laclosa, objavljenog 1782. godine.

Iako je danas ovaj roman najpoznatiji po filmskoj adaptaciji iz 1988. godine, nastaloj po drami Christophera Hamptona, u režiji  Stephena Frearsa, s Johnom Malkovicem kao vikontom Valmontom i Glenn Close kao markizom Merteuil, zanimanje izvedbenih umjetnika za njega starijeg je datuma. Između ostalog i Heiner Müller napisao je 1980. godine svoju autorsku egzistencijalističku dramu Kvartet (njemački Quartett) inspiriranu Opasnim vezama, koja je autorskom tandemu Valentini Turcui Leu Mujiću poslužila kao inspiracija pri kreiranju njihovog baletnog libreta. Müllerova se radnja počinje odvijati u neoklasicističkom predrevolucijskom dekadentnom salonu, a završava u  bunkeru nakon Trećeg svjetskog rata te je 400 stranica romana Müller skratio na svega 12 stranica razgovora između markize i vikonta, koje nagon manipuliranja vodi ka propasti. Njihov pas de deux je redatelj Robert Wilson 2006. u kazalištu Odéon u Parizu pretočio u 90 minutnu predstavu.

No da se vratim na ono ključno. Od 18. stoljeća do danas nizale su se brojne dramske, operne, filmske, televizijske, radijske i ono ključno za ovu prigodu - baletne interpretacije ovoga djela. Neke su polazile od samoga izvornika, a neke su se oslanjale na dramatizacije. Listajući sveske Repertoara hrvatskih kazališta Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU nisam našla na podatak da je do sada u Hrvatskoj održana premijera baletne verzije Opasnih veza, međutim u svjetskim razmjerima situacija je drugačija. Čak sam i sama gledala nekoliko različitih baletnih inscenacija ovoga djela.

Koliko je poznato, prvi koji je riječ zamijenio pokretom i postavio balet inspiriran Opasnim vezama bio je engleski koreograf Anthony Tudor. Njegov balet Vitez lutalica (engleski Knight Errant),  premijerno izveden u Manchesterskoj opernoj kući u studenome 1968. godine bazirao se na 79. i 85. pismu iz romana, a kao glazbenu podlogu koristio je glazbu Richarda Straussa.

Inspiriran filmskom adaptacijom, kanadski koreograf David Nixon idejom prebacivanja Opasnih veza u istoimeni balet bavio se od 1990. godine, kada ih je u Berlinu postavio kao kratki program u kazalištu Hebbel. Šest godina kasnije, 1996. godine, Opasne veze postale su njegov prvi cjelovečernji balet. Glazbu njegovog baleta čini izbor skladbi Antonija Vivaldija. Nixonove Opasne veze doživjele su niz uprizorenja, uključujući onu u BalletMetu u New Yorku 2010. godine.

Pet godina ranije, u siječnju 2005. godine u dvorani Yopoto Kan-I Hoken u Tokiju premijerno su izvedene Opasne veze engleskog koreografa Adama Coopera, koji je ujedno i tumačio ulogu vikonta. Cooper se nije odlučio koristiti već napisanu glazbu, nego je svoj balet kreirao u suradnji s engleskim skladateljem Philipom Feeneyjem. Za razliku od dotadašnjih produkcija, ovaj balet u dva čina imao je svoju originalnu glazbu s orkestracijom za flautu, klarinet ili saksofon, gudače i klavijature te unaprijed snimljenim suvremenim zvučnim efektima.

Uz druga svjetska uprizorenja baletnih i općenito plesnih Opasnih veza,  2006. godine one su se proširile i slavenskom baletnom scenom. Poljski koreograf Krzysztof Pastor, trenutni ravnatelj Poljskog nacionalnog baleta, za Łotewski nacionalni balet u Rigi koreografirao je svoju verziju Opasnih veza (poljski Niebezpieczne związki) za koju je glazbu skladao latvijski skladatelj Arturs Maskats. Postavio ga je i 2010. u kazalištu Wielki u Poznanu te 2011. u Narodnom kazalištu u Brnu.

Dubrovačke ljetne igre su se dakle sa svojim koproducentima Festivalom Ljubljana i Slovenskim narodnim kazalištem u Mariboru pridružile nizu kazališnih kuća i festivala na čijem se repertoaru našao balet Opasne veze te bi se unutar tog okvira ovo iznimno uspješno koreografsko rješenje, za koje se nadam da će imati dug scenski život, trebalo pozicionirati.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Teatar.hr

Share on facebook
Share on twitter
PRATITE NAS I NA
NAJČITANIJE
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox