Pour en finir avec le jugement de Dieu djelo je autora koncepta ‘kazališta okrutnosti’ Antonina Artauda, iz posljednje faze njegeove karijere, ali nažalost i života. Nastalo je nakon što su njegovi prijatelji isposlovali premjemještanje iz iznimno brutalne blnice u Rodezu, u kojoj je liječen elektroškovima, u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa u at Ivry-sur-Seine, gdje je nakon duge pauze opet počeo stvarati.
Pour en Finir avec le Jugement de dieu Artaud je izvorno snimio kao emisiju za francuski radio, negdje između 22. i 29. studenog 1947., no samo dan prije emitiranja, 2. veljače 1948. emisiju je zabranio ravnatelj radija, Wladimir Porché, uz objašnjenje kako je materijal profan, anti-američki i anti-religiozan, no i kako je zapravo velikim dijelom tek kakofonija ksilofonskih zvukova u kombinaciji s perkusivnim elementima.
Nakon pritisaka s raznih strana, na koncu je Fernand Pouey, radijski ravnatelj dramaskog i literarnog programa odobrio da se emisija testno 5. veljače emitira za odabrani krug od 50-tak umjetnika među kojima su bili i Jean Cocteau, Paul Éluard, Raymond Queneau, Jean-Louis Barrault, René Clair, Jean Paulhan, Maurice Nadeau, Georges Auric, Claude Mauriac i René Char. Iako je većina prisutnih glasala u korist emitiranja, Porché ih je odbio poslušati te je snimka ostala 'bunkerirana', a ponovno je emitirana tek na privatnoj slušaonici 23. veljače u Théâtre Washington.
Rečeni materijal Senka Bulić u suradnji s Tomislavom Ćurkovićem, koristi kao osnovu najnovije produkcije svog Hotela Bulić, a u partnerstvu s Tvornicom kulture.
Osim toga, i činjenice da predstava započinje dekonstrukcijom slike Joan of Arc, jednog od osnivača prerafaelitskog bratstva, Johna Everett Millaisa iz 1865. - o projektu vam - nažalost - ništa više ne možemo reći.