Login za korisnike

Divna, divna, divna katastrofa

Tajnoviti projekt Instituta za katastrofu i kaos.

***

Selma Banich, Nataša Govedić, Deana Gobac, Roberta Milevoj i Iva Nerina Sibila, izvest će u sklopu Platforme.hr projekt naslovljen Divna, divna, divna katastrofa, o čijoj prirodi i strukturi ne znam ništa više osim teksta koji su same autorice ponudile kao njegovu najavu, a koji glasi ovako:

ema:  Što je "samo moja" priča? Što želim podijeliti s tobom? U koju smo priču uvučeni? Ima li svaka priča svoju protupriču? Što se uopće ne da ispričati? Kako se pletu priče? Tko drži u rukama fine niti pripovijedanja? Tko ih raspušta? Na kojoj niti priče visimo poput paučica, godinama i godinama? Je li istina da je svijet stvoren samo zato što bogovi vole priče? Koje nas priče toliko živciraju da ih želimo ispričati na posve nov način, ispočetka, po drugačijim parametrima i s drukčijim ishodima?

Ima li svaka priča svoju katastrofu?

Strah i tišina oduvijek su blisko povezani. Radnici "šute i rade", žene "šute i rade", doseljenici naprosto još nemaju svoj jezik, izgnanici ga više nemaju. Ako niste na vrhu piramide, ako NE PRODAJETE priče, nije lako doći do toga da ih se usudite ispričati. Tišinu tvornice i tišinu kuhinje "dozvoljeno" je ispuniti tek ispraznim brbljanjem televizije, čije su priče točno onoliko glamurozne i točno onoliko lažne koliko su oskudne i istinite nadnice za iscrpljujući rad. Ženski i muški. Toliko toga zašiva naša usta. Kad progovorimo, pravo je čudo da još uvijek zazivamo imena bliskih ljudi, kao što uporno pripovijedamo i zmajeve i plašteve nevidljivosti i ptice koje govore jezikom mrtvih: nešto u nama ne pristaje na organiziranu tišinu. Kao da postoji potreba za pričom koja nije naučena u besprizornim školama, ni u uredima strogo nadzirane poslušnosti, ni u raskošnim zgradama koje će svečano žrtvovati svakoga tko zna spojiti maštu i djelovanje u oblikovanje nekih novih, pobunjeničkih modela ponašanja. Zabranjeno je pripovijedati našu pojedinačnu i našu zajedničku katastrofu, ali ona se ipak prenosi od jednog do drugog prijatelja, od jedne do druge prosvjednice, od izvedbe do izvedbe, na isti način na koji se prenosi i čuva Ukradena Vatra. Prijenos iskre. Pripovijedanje. Smijeh. Plač. Buster Keaton koji se spretno ljulja na naletu uragana, a zatim se skrši jer mu kućni prag vodi u provaliju. Katastrofa je neizbježni manjak kontrole i moment samosuočenja, dakle politički dvostruko opasna egzibicija. Tko je u stanju voljeti katastrofu? Mi, pripovjedačice.


Odgovori