Inspirirani romanom Harun i more priča, Miran Kurspahić i Rona Žulj odlučili su napraviti predstavu za djecu stariju od 10 godina, a kao i obično kad je taj autorski dvojac u pitanju - rezultat je nešto kompleksniji od pukog prenošenja priče izvornika na scenu. U njihovoj viziji, on izgleda ovako:
Mladen je sretan, bezbrižan dječak na pragu odrastanja, odnosno, kako se to često kaže – suočavanja sa stvarnošću. Njegov je otac glumac, no Mladen, ulazeći polako u svijet odraslih, sve zainteresiraniji za to što ‘svijet priča’, polako počne očevo zvanje smatrati beskorisnim, neozbiljnim i djetinjastim. No u situaciji kada stvarnost zaista zaprijeti da će njihove živote iz korijena izmijeniti, kada njegov otac izgubi tajnovit pojam ‘autorska prava’ bez kojih ne može više glumiti, kada okrutna stvarnost zakuca na njihova vrata, Mladen se nenadano nađe u svijetu mašte za koji ubrzo uviđa da je jednako stvaran njegovom svijetu! Taj svijet čine dvije sukobljene strane – Veseljaci i Turobnjaci, posvemašnje suprotnosti. Veseljaci su narod u kojem je svatko umjetnik neke vrste – oni vole zabavu, pjesmu i veselje, bezbrižni su i beskrajno dobroćudni, predvođeni Velikim Bećarom. No u njihovom svijetu nije sve tako bajno – oni su također posve sapleteni beskrajnim komplikacijama birokracije u kojoj je misao vodilja – „Lako ćemo!“ i „Ima tko bude!“. S druge strane, Turobnjaci su tihi i povučeni, tvrde vjere u znanost i znanje, vole mir i tišinu, red, rad i disciplinu, njihov je svijet uređen i sređen, a njihova poglavarica Šutitamo ili Cenzura, maštu i kreativnost smatra najvećim neprijateljem znanja i reda – te je odlučuje jednom za svagda iskorijeniti!
Kroz svijet mašte Mladen spašava oca i ujedno spaja i pomiruje dva oprečna svijeta – Veseljake i Turobnjake, te uči kako odrastanje ne znači ujedno i odricanje od mašte.