Login za korisnike

Dabogda te majka rodila

Majka koja to zapravo nije i otac koji je seksualni zlostavljač. U romanu Vedrane Rudan i zajedničkoj predstavi dva riječka teatra.

***

Dežurni troublemaker domaće književne scene, Vedrana Rudan, objavila je dosad šest knjiga, od kojih su dvije adaptirane i u kazališne predstave - ''Uho grlo nož'' prvo je postavljena u beogradskom Ateljeu 212, a potom i u Poljskoj i Mađarskoj, dok je  "Kad je žena kurva, kad je muškarac peder" postala predstava u Sloveniji.

U Hrvatskoj je pak materijal za kazalište prepoznat tek u njezinoj najnovijoj knjizi - Dabogda te majka rodila, najavljivan kao nastavak misije podrobnog skandaliziranja hrvatske (i ne samo hrvatske) javnosti,  a koji su u predstavu zajedničkim produkcijskim snagama odlučili pretočiti HNK Ivana pl. Zajca i HKD Teatar.

Za taj su posao angažirali kućnu redateljicu beogradskog Narodnog pozorišta, Tatjanu Mandić Rigonat, a koja je potpisala i prvo scensko uprizorenje tekstova Vedrane Rudan, ono Uha grla i noža na sceni Ateljea 212.

Za razliku od te priče u kojoj je glavni lik bila Tonka Babić, izvjesni alter-ego Vedrane Rudan, naratorica koja u pedesetim godinama bez dlake na jeziku komentira suvremenost, Dabogda te majka rodila, prema riječima same autorice ima cijeli niz autobiografskih elemenata i bavi se dekonstrukcijom mita o Majci. Priča je to o "odnosu majke i kćeri , koji neprestano vibrira na granici ljubavi i mržnje te stravičnoj ulozi oca seksualnog zlostavljača, isprepliće i teme starenja, smrti, prešutnog generacijskog nerazumijevanja, mentaliteta koji sve skriva iza zidova svojih kuća, hrvatske socijale pune uličnog nasilja u vremenima sve veće nesenzibiliranosti za čovjeka uopće."

Ili kako stoji u jednom od odlomaka iz romana:

Moja me majka nikad nije udarila. Nikad. Kad bih s njom razgovarala, ne bih čula fijuk biča iz davnine. Pa ipak, rijetko bih joj prilazila. Žalosna sam što ne znam kako je mirisala moja mama, uvijek me ubijao osjećaj krivice jer sam tu ženu gledala kao da je vaša majka. Nisam joj milovala sijedu kosicu, a trebala sam, i milovala bih je, da mi nije bila majka, nisam je tapšala po bijelom, koščatom ramenu, a bila bih da mi nije bila majka, nisam je gledala u mutne oči, a bila bih da mi nije bila majka…

Kako razgovarati s majkom koju ne voliš? O zlim očevima postoji brdo literature, žene su uvijek žrtve, zato se ja u komunikaciji sa svojom majkom nisam snalazila. Ona je bila žrtva jer je živjela s mojim ocem, ona je bila žrtva jer ju je rodila moja nona, nju je mlatio pokojni brat kad je bila dijete, ona je žrtva jer sam joj ja kći. Tko sam ja? Što sam ja?

Iako je za potrebe predstave uz brojne ženske snage rječkog teatra angažirana i gošća iz Splita, Zoja Odak i tek jedan jedini muškarac, voditelj HKD TeatraNenad Šegvić; Vedrana Rudan tvrdi kako "u ovoj predstavi muškarac ima glavnu ulogu, kao i u životu. To je priča o ženama u muškom svijetu".

autorski tim
Tatjana Mandić Rigonatautor adaptacije
Vedrana Rudanautor predloška
Branko Cvijićasistent scenografa
Aleksandar Denićscenograf
Ivana Peranićsuradnik za scenski pokret
Predrag Potočnjakoblikovatelj svjetla
Nina Simčićkorepetitor
Ana Vidučić Kovačićinspicijent
Manuela Paladin Šabanovićkostimograf

izvođači
Aleksandra StojakovićAnđeo (mala)*
Ana Radoja Zbor starica Felicita
Andreja BlagojevićGlaukom
Biljana TorićŽelja
Edita KarađoleMajka
Jelena LopatićAnđeo (mala)*
Marija DmejhalZbor starica Felicita
Marija GemlGospođa
MerylZeka
Nenad ŠegvićOtac
Olivera BaljakDepresija
Ruža MarićZbor starica Felicita
Sabina SalamonGlavna (u ružičastom, plavom, žutom izdanju)
Tanja SmojeRođena
Zoja OdakKći

Odgovori