Ruski redatelj mlađe generacije, Aleksandar Ogarjov, Hrvatsku je kao idealnu zemlju za privremeni rad otkrio kad mu su mu u ruke slučajno dopala ‘Svećenikova djeca’ Mate Matišića koju je i postavio u moskovskom dramskom teatru ‘A.S.Puškin’. Predstava je potom gostovala na Marulićevim danima u Splitu, i u Zagrebačkom kazalištu mladih, te Ogarjovu priskrbila prošlosezonski angažman u Splitu, gdje je režirao Ionescovu ‘Ćelavu pjevačicu’.
Da li zato što ga je u Hrvatsku doveo Puškinov teatar ili čisto što mu je to baš omiljeni autor, Ogarjov se u dramskom kazalištu Gavella odlučio predstaviti režijom vlastite dramatizacije jedne Puškinove pripovjetke.
‘Mećava’ je ispisana na svega desetak stranica, i s tek desetak rečenica dijaloga, nudi vrlo jednostavan zaplet za koji doduše službena kazališna najava kaže da nudi ‘lakoću spojenu s uzvišenošću i humor stopljen s tragičnošću’, iako je po srijedi priča dostojna sapunice. Puškin je, pak, ‘sapunicu’ napisao namjerno, budući je ona dio njegova poznatog ciklusa ‘Povesti Belkina’, a u kojem parodira brojne žanrovske konvencije.
Bogata mlada nasljednica Marija Gavrilovna (Nataša Janjić) pristaje se noću tajno udati za mladića Vladimira (Franjo Dijak) u kojeg je zaljubljena, no on zbog mećave zaluta na putu do crkve te se djevojka greškom uda za oficira (Mladen Vulić) koji je tuda prolazio idući prema ratištu…
