Maskarada je druga od dvije poznate drame u stihovima ruskog romantičara Mihaila Jurjeviča Ljermontova, posljednjeg pjesnika tzv. Zlatnog doba poezije, a smatra se njegovim najzrelijim dramskim ostvarenjem.
Priča je to o Evgeniju Aleksandroviču Arbenjinu, bogatom plemiću buntovne i teške naravi, kojeg će ljubomora, ali i 'maskirano' društvo, natjerati prvo na ubojstvo supruge, a potom i ludilo.
Drama započinje scenom u kojoj Arbenjin i Knez Zvjezdič igraju karte, da bi se potom uputili na bal pod maskama, kojem uz ine goste nazoče i Arbenjinova supruga Nina i njezina prijateljica Baronesa Štral. Potonja će se upustiti u flert sa Zvjezdičem, te mu kao uspomenu darovati narukvicu, a koja je nekoć pripadala - Nini. Kako se sve to odvija na balu pod maskama ni Zvjezdič ni Arbenjin neće znati pravi identitet misteriozne dame, no Arbenjin će zbog narukvice posmnjati da je riječ o njegovoj supruzi. Uvjeren kako ga vara i kako za to zna cijeli Petrograd, Arbenjin Ninu odlučuje ubiti otrovanim sladoledom. Dok joj na samrti priznaje što je učinio, ona se zalud kune u vlastitu nevinost... na samom koncu drame Arbenjina će posjetiti osvete željni Zvjezdič i misteriozna Maska iliti Nepoznati, donoseći mu pismo Baronese Štral, a koje dokazuje Nininu nevinost... Uvidjevši što je učinio, Arbenjin poludi...
Maskarada je praizvedena tek 82 godine nakon što je napisana, uprkos Ljermontovljevim ustupcima cenzuri. Naime, nakon što je 1835. dovršio tekst u tri čina, a koji je tad završavao Nininom smrću, Ljermontov ga je, u skladu s tadašnjim zakonima, predočio cenzorima. No, ovaj je zatražio izmjene ustvrdivši kako drama kritizira maskirane balove koje je u to doba održavala obitelj Engelhardt. Nastojeći izbjeći radikalne izmjene, Ljermontov je nadopisao četvrti čin i uveo novi lik Nepoznatog, odnosno Maske, što mu je omogućilo da lik Arbenjina 'dobije' primjerenu kaznu... No, ni to nije zadovoljilo cenzore, pa je očajni Ljermontov drastično izmjenio dramu, promijenivši joj čak i naslov u Arbenjin i na koncu - opet ostao pod cenzorskom zabranom.
Povijesničari tvrde kako je pravi razlog cenzorskih zabrana zapravo bila činjenica da je drama bila inspirirana stvarnim događajem, jer se u danas jedinoj sačuvanoj, od tri navedene verzije teksta Ljermontov jednom na Ninu referira kao na Ninu Nastasju Pavlovnu. Književni teoretičari pak još dodaju kako se naslov ne odnosi samo na bal pod maskama na kojem se odvija najveći dio radnje, već i na ponašanje društva u cjelini, budući da dio likova, uključujući i samu Baronesu, Arbenjinu ne kažu na vrijeme cijelu istinu i tako omoguće ozbiljnu progresiju njegove paranoje...
Zabrana izvođenja Maskarade ukinuta je tek 1912., a odmah po objavi te informacije rada na tekstu primio se Vesvold E. Mejerhold, da bi nakon pet godina priprema ista konačno doživjela i praizvedbu u njegovoj režiji. Ista se zbila u veljači 1917. doslovno usred revolucije, koja je na koncu dovela i do abdikacije cara Nikole II Romanova, pa očevidci tvrde, kako su se tijekom izvedbe u kazalištu čuli pucnjevi s ulice. Tome uprkos, predstava je bila tako uspješna da se na repertoaru, gotovo nepromijenjena, održala puna dva desetljeća.
Na pozornicu HNK Rijeka, Maskarada pak stiže u režiji gosta iz Slovenije, Vita Taufera, te u prijevodu Luka Paljetka, a kojemu od njih dugujemo činjenicu da je fatalna narukvica pretvorena u - naušnicu, u ovom vam trenutku, nažalost - ne možemo reći.
