Komediju ‘Il servitore di due padroni’ Carlo Goldoni (1707–1793) napisao je 1745. po obrascu commedije del arte, sa svim, za nju tipičnim likovima, kao što su Pantalone, Doktor, Kapetan, Ljubavnici, Brighella, sluge i, na kraju, Arlecchino.
Priča ide ovako: Truffaldino/Arlecchino sluga je Beatrice, koja je u Veneciju stigla preodjevena u muškarca i preuzevši ime svoga brata Federica Rasponija, ubijena u Torinu. Polakomivši se, Arlecchino odlučuje istodobno stupiti i u službu Florinda, Beatriceina ljubavnika, koji se (bez njezina znanja) sklonio upravo u Veneciju, bježeći pred optužbom da je upravo on ubio Federica. U toj dvostrukoj službi, Arlecchino je istodobno (po riječima samoga Goldonija) 'glup i lukav': pokreće niz nesporazuma, ali se istodobno vrlo vješto iz tih neprilika 'vadi'; vrhunac je scena u Brighellinoj gostionici (u kojoj je, ne znajući jedno za drugo, odsjelo oboje zaljubljenika), kad i Florindo, i Beatrice istovremeno objeduju, a Arlecchino ih dvori, i to tako da jedan gospodar ne doznaje za drugog. Na kraju, travestije, naravno, nestaje, te u sretnom finalu (uobičajenom za Goldonija), oba para (pustolovni Beatrice – Florindo, i onaj sekundarni, domaći, venecijanski Clarice – Slivio) sklapaju, nakon mnogih peripetija, zasluženi brak.
Vjerojatno najpoznatije uprizorenje ovoga teksta jest ono Giorgia Strehlera u Piccolo Teatro di Milano, a koliko će mu se približiti ovo Komedijinu u režiji Nine Kleflin - provjerite sami.
